Previše je onih koji sopstvenu imovinu, za koju su radili cijeli radni vijek ostavljaju nezaštićenu i neosiguranu. To se podjednako odnosi na gradjane, preduzetnike, poljoprivrednike, malu, srednju i veliku privredu. Crna Gora prilično zaostaje za evropskim standardima u tom segmentu osiguranja.
Od Borisa Šabana, izvršnog direktora Udruženja „Nacionalni Biro Osiguravača Crne Gore“ saznajemo da to stanje potvrđuju i statistike prema kojima prosjećan stanovnik Crne Gore izdvaja za sve premije osiguranja 117,19 eura godišnje. Prosječno se, po stanovniku u Crnoj Gori, za osiguranje imovine izdvaja svega 7 eura, dok sa druge strane, prosječni Evropljanin troši na osiguranje imovine 530 eura.
Ovim povodom Šaban kaže: „Ne izazivajte sreću kad je zaštita imovine u pitanju, jer je cijena osiguranja zanemariva u odnosu na rizike kojima je imovina svakodnevno izložena. Bolje je opredijeliti se za neko osiguranje imovine iz odlične ponude na tržištu osiguranja u Crnoj Gori nego se opredijeliti za rizik da kada se vratite s godišnjeg i otkrijete da vaš stan nije više onakav kakvog ste ga ostavili i pritom nisu samo provalnici problem, nego i pucanje cijevi, problemi sa strujom, požari i slične nezgode koje mogu izazvati ozbiljne štete. Na osiguranje, nažalost, većina građana gleda kao na trošak, pogotovo u sadašnjoj krizi u kojoj je važan svaki euro. Imovinska osiguran spadaju u red ugovornih osiguranja i stvar su lične odluke. Njima se može osigurati sva pokretna i nepokretna imovina koj prijeti uništenje ili oštećenje od različitih opasnosti, kao što su požar, oluja, udar groma, potres, lom, poplava, izliv vode i td.“
Osiguranje jeste trošak, ali kad je riječ o osiguranju imovine, taj je trošak zanernariv u odnosu na rizike kojima se izlaže većina građana. Tim prije što je riječ o relativno jeftinim i prihvatljivim osiguranjirna.
„Ponude crnogorskih osiguravajućih društava za osiguranja imovine su cjenovno vrlo prihvatljive, posebno kada se ima u vidu da su minimalne cijene osiguranja kuća-stan, sada čak manje od jednog eura po kvadratu za godišnju polisu osiguranja, a osiguravajuća društva omogućavaju i plaćanje u ratama.”- zaključuje Šaban.
Sve ovo navodi na konstataciju da je društveno veoma neodgovorno i socijalno neprihvatljivo imovinu držati neosiguranu, kao i da postoje ozbiljni rizici kojima se imovina izlaže, te da branša osiguranja ima kvalitetne proizvode osiguranja imovine.