Opšta ocjena UMHCG-a na dosadašnju primjenu Akcionog plana (AP) za poglavlje 23 je da postoji kontinuitet u primjeni AP, ali da su u dijelu gdje nedostaju konkretne informacije navođeni planovi u skoroj budućnosti kao i očekivanja, što nije svojstveno Izvještajima o realizaciju akcionih planova.
-Takođe, primijetili smo da je Vlada usvojila pojedine predloge Koalicije NVO za praćenje pregovora u poglavlju 23, ali ne u svim djelovima izvještaja. Napominjemo da je UMHCG pripremio komentare na dio koji se tiče Komanskog mosta, primjene nediskriminacije u praksi (mjera 3.6.1.2.), zaštite i primjene prava djece, i zaštite i primjene prava lica s invaliditetom i to za mjere i aktivnosti o kojima imamo precizne i objektivne informacije ili je način izvještavanja bio suprotan mjerama pa je jasno bilo uočiti da su djelovi izvještaja neadekvatni u odnosu na planirane mjere. Informacije pojedinih organa su postale sastavni dio Izvještaja na originalan način kako su i dostavljene od tih organa, bez dodatne obrade i selektovanja dijela koji je relevantan za ovaj Akcioni plan i aktivnosti definisane njime, a isto tako očigledni su različiti pristupi i načini izvještavanja pojedinih nadležnih organa/osoba što izvještavanje čini neujednačenim. Pored toga, postoje primjeri gdje su raniji Izvještaji o implementaciji AP kontradiktorni sa sadašnjim, jer se navodi da su aktivnosti sprovedene u ranijem periodu (oktobar 2013., mart 2014.) a u najnovijem izvještaju se navodi da je njihova realizacija u toku (Primjer: Pravilnik o grant šemama)- ističe se u saopštenju.
Naglašavaju da donošenje Pravilnika o grant šemama, kao podzakonskog akta Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom kasni više godina, što onemogućava primjenu Zakona i korišćenje sredstava na projektnoj osnovi iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica s invaliditetom.
-Primjećujemo da su se poboljšali uslovi boravka korisnika usluga u Komanskom mostu, kada su u pitanju ljudski resursi i tehnička opremljenost ustanove, međutim treba raditi na sprovođenju Plana transformacije ove ustanove o čijoj realizaciji se ne može jasno zaključiti iz Izvještaja Vlade. Posebno je problematično to što u dijelu usluga ne postoje jasni i precizni statistički podaci o broju korisnika usluga, već se usluge i korisnici navode zbirno. Osim što nema podataka o broju obuhvaćenih osoba sa intelektualnim invaliditetom za mjeru koja to predviđa, nema posebno ni podataka generalno o broju osoba s invaliditetom nego se navode zbirni podaci za sve usluge u zajednici, među kojima su i usluge za ove osobe. Tako se u ovom dijelu navode i usluge: sos telefona, skloništa za žrtve nasilja, usluge rehabilitacije i resocijalizacije korisnika psihoaktivnih substanci... čiji korisnici su rijetko i osobe s invaliditetom, ne zbog toga što ne spadaju u ove grupe, nego zbog toga što nijesu osnažene i rijetko se usuđuju da koriste ove vrste usluga i zaštite. Takođe, naglašavamo da još uvijek nijesu stvorene mogućnosti za pružanje usluga, iz oblasti socijalne i dječije zaštite, koje treba da podrži Ministarstvo rada i socijalnog staranja iako je Zakon usvojen u junu 2013. godine, što i dalje dovodi do neodživosti usluga koje pružaju NVO kao i do njihovog diskontinuiteta. Evidentan je i napredak kada je u pitanju sprovođenje edukacija u oblasti zabrane diskriminacije, ali nedostaje i dalje adekvatna sudska zaštita žrtava diskriminacije kao i jačanje ljudskih kapaciteta u institucijama koje se bave zaštitom od diskriminacije (primjer Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda)- zaključuje se u saopštenju.
