U noći između nedjelje i ponedjeljka nepoznati počinici oborili su Transformersa Eli Musu, postavljenog na ulazu u Kraljev park u Podgorici i ukrali mu glavu.
Vandalima nisu smetali ni gabariti metalne instalacije, visoke preko 4,5 metara, a teške 800 kilograma, kao ni činjenica da je transformers postavljen u strogom centru Podgorice.
Transformer po imenu Bobo, na početku Hercegovačke ulice, težak tri tone i visok 6,5 metara zamalo je doživio istu sudbinu - napadnut je i oštećen ali, prije svega zahvaljujući svojim dimenzijama, izdržao je napad. Na površini njegovog oklopa vidljivo je par ulubljenja koje svjedoče o “bliskom susretu” sa vandalima.
Nakon napada na predstavnike “vanzemaljske mehaničke civilizacije” ostaje nejasno čime su počinioci ovog akta bili motivisani – da li je u pitanju antagonizam koji imaju prema mehaničkim bićima ili su u pitanju lične frustracije, vaspitna zapuštenost ili neka druga vrsta nepoznatog poriva za destrukcijom.
Bez obzira na razloge, jasno je da je ono što se desilo instatalcijama mladog umjetnika Danila Baletića slika kulturološko-socijalnog stanja u kojem se nalazi naše društvo.
Baletić je demoliranje svojih instalacija prokomentarisao kako “izgleda da je proradio prastari instikt kod Crnogoraca da nekome otkinu glavu.”
“Samo ne znam da li će glavu tog Transformersa nabiti na kolac ispred kuće ili je postaviti na televizor;” kazao je Danilo, koga očigledno nije napustio smisao za finu, superiornu ironiju.
I u pravu je - naše društvo nije odmaklo mnogo od prastarih instinkata.
No, demoliranje instalacije dobilo je dužnu medijsku pažnju jer je riječ o umjetničkim djelima postavljenim u strogom centru grada.
A koliko je ova destruktivna manija uzela maha, dovoljno govori podatak da je Gradsko zelenilo prošle godine utrošilo 365 hiljada eura za sanaciju štete koju su počinili vandali na dječijim igralištima, sportskim terenima, montažnim ugostiteljskim objektima…!
Demoliranje nesrećnog Eli Muse, ukazalo je na jedan mnogo dublji problem koji traje godinama i kojega je svjestan, vjerovatno, svaki građanin Podgorice.
To je duh primitivizma i destrukcije koji se ispoljava kroz lomljenje klupa, koševa, gradskog mobilijara. Ukazuje to na mnogo toga - od nedostaka kućnog vaspitanja, svijesti o javnom dobru, nedostatku svrhe postojanja, dosadi pretvorenoj u destruktivnost…
Međutim, prije svega, to govori o nedostatku građanske kulture - nečega što nam je mnogo važnije od od deklarativnog ispunjavanja obaveza iz poglavlja 23, 24, 34… da bi kulturološki, a ne samo geografski i formalno-politički postali dio Evrope.
Popravljeni Eli Musa vraćen je sinoć na istu lokaciju, ispred Kraljevog parka (na slici).
Ako je postavljanje umjetničkih instalacija postao nenadani test građanske kulture, onda ponovno postavljanje Eli Muse moramo shvatiti kao popravni ispit…
Nadajmo se da ćemo ga položiti.
Balša KNEŽEVIĆ
