Ona je u osam prostorija prizemnog nivoa ovog zdanja smjestila po jedan rad osam umjetnika koji su svoj trag već ostavili na crnogorskoj likovnoj sceni u protekle tri decenije. Zajednička „nit“ u radovima Roman Đuranovića, Veska Gagovića, Nade Kažić, Gordane Kuč, Teodore Nikčević, Peka Nikčevića, Siniše Radulovića i Jovane Vujanović, u ovom slučaju je – zrak, i to svjetlosti koja obasjava na različite načine: direktno, prigušeno, suptilno, zasljepljujuće ili pak samo potcrtava osnovno značenje umjetnikove vizije.
- Svjetlost u fizici se naziva elektromagnetnim vibracijama. Mi vidimo mali dio tih vibracija. Polazeći od saznanja iz fizike, neki crnogorski umjetnici su odabrali da upravo tako transponuju svjetlost. Druga polazna tačka ove izložbe su uloga i značaj svjetlosti kroz povjest umjetnosti - polazeći od Mikelanđela u Sikstinskoj kapeli, Karavađovog „Pozivanja Svetog Mateje“, Rembrantove „Noćne straže“, kao i radova Lasla Moholji Nađa i savremenih umjetnika Džejmsa Turela, Olafuna Elijasona i mnogih drugih – navela je Nikčević.
Direktor Centra savremene umjetnosti Crne Gore Nenad Šoškić kratko se obratio prisutnima, navodeći da u slučaju ove izložbe, ne može biti drugačiji do – subjektivan.
- Kao što vidite, nastavljamo sa radom: produciramo nove uzložbe i bavimo se savremenom umjetnošću kao što smo i obećali kada smo rekli što će biti nova osnova Centra savremene umjetnosti. Nataša Nikčević je pozvala sjajne umjetnike i zato imamo ovako dobru izložbu – kazao je on i dodao da je „postavka zaista izvanredna“.
Kustoskinja izložbe se, s druge strane, zahvalila CSUCG zato što su pomogli da se specijalno za ovu priliku realizuju čak četiri rada. Riječi hvale uputila je i ljudima iz tehničke ekipe Centra, Novici Vukoviću, Savu Radeviću i Rajku Raičeviću „bez kojih ovakvih projekata ne bi bilo“, i posebno umjetniku Sinišu Raduloviću koji je, kako je istakla, „umnogome pomogao da njen posao bude lakši“.
- Što se tiče mojih radova, tačnije instalacije „Spasmatic Flights“, ona je dio moje samostalne izložbe. Kada je riječ o temi, u video-radu posebno postoji izraziti odnos svjetla i tame, što se uklapalo u temu ove postavke. Mislim da je to i skrenulo pažnju Nataši Nikčević na mene – kazala je Jovana Vujanović o radovima kojim je predstavljena na ovoj izložbi.
Vesko Gagović kaže da njegovo djelo, tačnije - objekat „svojom simbolikom, formom i materijom govori o svjetlosti“.
- Moj rad „Lebdeći objekat“ je, zapravo, tranformisani objekat koji služi za transportovanje umjetničkih radova i slika. Ovdje se ne radi o transportu slika, već je ta ideja pretočena u – transport svjelosti, o čemu i govori ovaj moj rad. Tako je nastala ova jednostavna forma zlatne boje, koja u sebi nosi određenu svjetlost. Vidimo jedan jednostavan objekat, jednostavnu formu, rađenu u jednostavnom materijalu i boji. I ono što govori o ovom radu jeste ta zlatna boja, koja u sebi nosi određenu dozu svjetlosti, ali i koja nešto simboliše. Jer, ako se vratimo kroz istoriju umjetnosti, onda znamo kakvu je svjetlost ona zračila i nosila u sebi. Taj objekat sa svake strane govori o svjetlosti.
Teodora Nikčević je podsjetila da su umjetnici izabrani upravo prema tome koliko su njihovi radovi odgovarali temi „Svjetlost“, kao što je to bio slučaj sa njenom instalacijom „I Found You in This Dark“ (Pronašla sam tebe u ovom mraku).
- Moj rad sadrži vještačku svjetlost, pa tako u tehničkom smislu u potpunosti podržava temu svjetlosti. U sklopu te priče postoji svjetlost, oblaci, fotografija, mentalne slike projektovane uz pomoć projektora kroz video radove, i kroz jednu statično postavljenu fotografiju preko koje idu sve te projekcije. Obično je figura ta koja se kreće i treba da pravi pokret i prisustvo, ali ja sam odlučila za obrnuto rješenje. Svakako, i ta statična slika je takođe izvor svetlosti. Slika i nastaje iz svjetla, i da nema nje, ne bismo mogli ni da je zabilježimo – zaključuje mlada umjetnica kojoj imponuje što se našla u grupi odabranih sa već prepoznatim umjetnicima.
A iza rada Siniše Radulovića je lična, intimna priča sa „hepiendom“.
- Moja instalacija „Uroboros“ se „kuvala“ u meni nekoliko mjeseci. Inspirisana je događajem koji se dogodio u mojoj užoj familiji, koji se, srećom, završio bez tragičnih posljedica, ali je bilo na ivici... U suštini, može se reći da sam odgovorio na temu, jer je to neka svjetlost koja se javlja u smislu nade – kazao je on, ali i potcrtao da njegovo djelo zapravo više čini tama nego svjetlost.
- Za ove crnogorske autore, bez obzira koji medij koriste, umjetnost je cosa mentale, dakle doživljaj pred nekim umjetničkim predmetom pomjera se sa područja vizuelnog percipiranja na oblast kontemplovanosti i analitičnosti na (pro)mišljenost – zapisala je Nikčević na kraju svog teksta u katalogu za ovu izložbu.
K.J.
