"Moj prvi profesorski utisak, kada sam pročitao razna mišljenja o presudi suda u Nikoziji protiv Crne Gore, bili su službeni pravni savjati dati našem premijeru da je Crna Gora uradila sve što je do nje (parafrazirano). Odmah sam ovakve pravne savjete nazavao "danajskim", jer se od ovakvih pravnih savjeta savjetovani premijer mora čuvati. Zašto? Zato što su ovi savjeti povodom konkretnog spora u direktnoj suprotnosti sa članom 9 Ustava koji uređuje pravni poredak naše države", rekao je Mitrić agenciji Mina-business.
On je podsjetio da je u članu 9 Ustava navedeno da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.
"Sa aspekta međunarodnog privatnog prava pomenutoj presudi suda u Nikoziji, morao je da prethodi ugovor o izboru sudske nadležnosti, takozvani prorogacioni sporazum, kojim ugovorne stranke određuju sud neke države koji će eventualno odlučivati o nekoj njihovoj pravnoj stvari, u slučaju nastanka spora. Prorogacioni sporazum može biti poseban ugovor, a može biti prorogaciona odredba u ugovoru o osnovnom pravnom poslu i on se obično urađuje izričito, a može biti i prećutno, koji se način izbjegava, radi lakšeg dokazivanja postojanja prorogacionog sporazuma na izričit način (expressis verbis). Obično se u ovim i sličnim pravnim sporovima unosi klauzula da se ugovara nadležnost suda određene države i da se njegova presuda priznaje kao konačna, za razliku od odluka arbitraža čija se konačna odluka u pojedinim pravnim situacijama može osporavati tužbom", objasnio je Mitrić.
Prema njegovim riječima, što se tiče pritanja priznanja i izvršenja strane sudske presude u uporednom pravu postoji pet pravnih sistema - ograničene i neograničene kontrole, revizije iz osnova, sistem prima facie evidens (kad se pred sudom koji odlučuje o priznanju u načelu vodi nov postupak, koji započine tužbom actio rei iudicati) i peti sistem, sistem na osnovu međunarodnih ugovora.
Crnogorski pravni sistem, kako je dodao, prihvata sistem ograničene kontrole u kome se omogućava izvjesna kontrola strane sudske presude i tom kontrolom se preispituje da li su ispunjeni određeni uslovi za priznanje i izvršenje te presude i odnosi se uglavnom na formalnu stranu inostrane odluke.
"Što je najznačajnije, po ovom sistemu koje prihvata naše pravo moguća su samo dva pravna riješenja – prvo, da se prizna strana presuda oankva kakva jeste i drugo da se uskrati njeno priznanje iz određenih razloga. A osnovni uslovi za priznanje strane sudske presude, pa i ove da se radi nesumnjivo o pravosnažnoj i izvršnoj presudi, zatim da je tokom suđenja poštovano pravo odbrane, zatim da nije njome povrijeđen javni poredak druge države i drugo", naveo je Mitrić.
Što se tiče primjene mjerodavnog prava za ovu vrstu mjerodavnih poslova, kako je dodao, same ugovorne stranke određuju koje će se države pravo primijeniti na njihov pravni odnos u slučaju spora kroz autonomiju volje stranaka.
"Naravno, da u pogledu korišćenja instituta autonomije volje stranaka postoji sijaset pravnih finesa, počev od načina zaključivanja pa do njene širine granica i njenog dejstva i odnosa za koje se može upotrijebiti. I mjerodavno pravo se može odrediti izričito i prećutno i prirodno je da se uvijek primjenjuje izričita volja stranaka", rekao je Mitrić.
On je objasnio da ako nije ugovoreno mjerodavno pravo, onda se koriste takozvane supsidijarne „odlučujuće“ činjenice, a to su lex loci contractus (primjenjuje se pravo države zaključenja ugovora), zatim lex loci solutionis (primjenjuje se pravo države u kojoj se izvršava ugovor), zatim sjedište dužnika i konačno takozvana karakteristična prestacija.
"Ako sve navedeno nije moguće utvrditi, onda se primjenjuje takozvani princip najtješnje povezanosti elemenata ugovora za određenu državu, koju karakteriše velika pravna nesigurnost, jer po ovom pravnom principu sudija je ovlašćen da utvrdi koji su to elementi najtješnje povezanosti. Na kraju slijedi izvršni postupak, za koji je nadležan domaći sud (u ovom slučaju sud Crne Gore) i to najčešeće prvostepeni sud i to najčešće Osnovni sud u Podgorici", saopštio je Mitrić.
On smatra da za ovu priliku, vezanu za ovu presudu treba pronaći pravne finese, vezane za sistem priznanja stranih sudskih odluka, zatim u (ne)postojanju uslova za priznanje, i konačno u samom izvršnom postupku.
Okružni sud u Nikoziji je na zahtjev En plus grupe zabranio transakcije sa imovinom KAP-a, uključujući nedavno najavljenu prodaju fabrike kompaniji Uniprom, po cijeni od 28 miliona eura.
Iz Centralno evropske aluminijumske kompanije CEAC u ponedjeljak je saopšteno da će rješenje Okružnog suda u Nikoziji biti poslato na izvršenje u Crnoj Gori, kao i u zemlje, gdje su registrovani glavni aktivni poslovni partneri Kombinata, koji je u stečaju.
Iz CEAC-a tvrde da su, prema postojećim međunarodnim sporazumima Crne Gore, rješenja suda na Kipru su obavezna za izvršenje.
Izvor: MINA-business
