On dodaje da je od momenta kada je ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva dekretom kralja Aleksandra 1920. godine, sva nepokretna, ali i pokretna imovina, znači, svo kulturno umjetničko blago Crne Gore koje svjedoči o njenon trajanju kroz vijekove – u vlasništvu vjerske institucije čije je sjedište van Crne Gore.
“Krajnje je cinična izjava da je CPC danas privilegovana u Crnij Gori u bilo kojem smislu, ako znamo da je aktom Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, kao posljedica prethodnog ukidanja nezavine Crne Gore na Podgoričkoj skupštini, Crnogorskoj crkvi oduzeta sva imovina, tako da je do dana današnjega i kompletno kulturno-umjetničko blago Crne Gore koje svjedoči o njenom trajaju kroz vijekove u vlasništvu jedne vjerske institucije čije je sjedište izvan Crne Gore“, podsjetio je Popović.
Džomić je u intervjuu za Dan negodovao jer je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u prvom kvartalu ove godine dalo 5.000 eura državne pomoći Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, dok je 2.500 eura dobila Eparhija budimljansko-nikšićka, uz komentar da bi CPC mogla da promijeni naziv u Crkva Ministarstva za ljudska i manjinska prava, aludirajući na njenu navodno favorizovanu poziciju u državi.
Popović smatra da se pitaje statusa Srpske i Crnogorske pravoslavne u Crnoj Gori mora zakonski i statusno riješiti na način što će se pravoslavni sakralni objekti, svakako oni sagrađeni do 1920. godine, vratiti u državno vlasništvo Crne Gore.
„Poslije toga, s obzirom da je SPC u posljednjih 90 godina stekla svoje vjernike u Crnoj Gori, smatram da treba da ima određenu pomoć od crnogorske države, ali naravno, da vrati crkve i manastirekoji su na silu oduzeti od CPC.“
Popović zaključuje da o tome koliko je to važno, ne samo za vjernike CPC, nego i za sve građane Crne Gore, pa i za opstanak crnogorske državnosti, najbolje govori činjenica da su istorijski gledano, državna i crkvena samostalnost u Crnoj Gori bili nerazlučivo povezani, o čemu svjedoći i podatak da su mitropoliti autokefalne CPC nekoliko vijekova bili i svetovni glavari u Crnoj Gori.
Inače, kako je objašnjeno Portalu Analitika u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, i SPC I CPC apliciraju za sredstva Ministarstva preko više pravnih subjekata. SPC je to prošle godine uradila preko Mitropolije crnogorsko-primorske, preko Eparhije budimljansko-nikšićke i preko manastira Zlatica, dok CPC aplicira kao mitropolija, preko Eparhije kotorsko – primorske, kao i preko manastira svetog Vladimira Dukljanskog u Riśem dolu.
Crkvena zajednica može tražiti sredstva od države i za gradnju ili obnovu sakralnih ili profanih objekata, kao što su konaci.
SPC je prošle godine od države Crne Gore dobila ukupno 43 hiljade eura, dok je za CPC ukupno izdvojeno oko 55 hiljada eura.
Prošle godine je za sve crkve i vjerske objekta iz državnog budžeta ukupno izdvojeno 192.402 eura.
