Od afričkih obala preko Sredozemnog, Baltičkog i Jadranskog mora pa sve do američkih i azijskih zaliva, jata meduza su svuda sve veća.
One su danas prisutne u svim okeanima, bez obzira na temperaturu vode. Istraživačima je teško da predvide razvoj ove globalne invazije jer ne raspolažu podacima o razvoju situacije u prošlosti.
Jedno je, međutim, izvjesno: broj njihovih žrtava neprestano raste, i to ne samo među plivačima.
Najpogođeniji su ribari, naročito oni koji love oko Japana. Meduze koje se razmnožavaju u tim vodama su izuzetno velike i teške. Mreže u koje one upadnu nemoguće je izvući na površinu.
One, takođe, čine ribu nepodobnom za ljudsku ishranu jer su je kontaminirale svojim otrovom.
Događa se da žarnjaci dospijeju i u vodu za hlađene električnih centrala podignutih duž obale, što dovodi do povremenih isjključenja struje.
Uzrok njihove proliferacije još uvijek nije sa sigurnošću utvrđen. Mnogi stručnjaci i dalje pokušavaju da shvate šta je dovelo do njihovnog masovnog razmnožavanja. Jedna od hipoteza je da su se meduze namnožile kao posljedica prekomernog ribolova.
Žarnjaci i ribe se obično hrane planktonom. Postepenim istrebljenjem riba, naročito sardina i inćuna, sve više hrane ostaje meduzama.
Nestanak velikih predatora još jedan je razlog porasta broja meduza. Naime, ajkule, tune i kornjače smatraju se glavnim regulatorima populacije žarnjaka, a njih je sve manje u morima.
Ništa izgleda više ne može da spriječi bujanje meduza koje su u stanju da izdrže acidifikaciju okeana i klimatske promjene. One se lako adaptiraju i na sve veću koncentraciju plastičnih otpadaka u moru.
Meduze su se pojavile pre oko 650 miliona godina, a danas ih ima nekoliko hiljada vrsta.
(b92)
