U saopštenju dostavljenom Portalu Analitika navodi se da situacija u kojoj su se našle kolege koje su otpuštene iz dnevnika Dan, nije pojedinačni slučaj, već pravilo kojeg se pridržavaju mnogi poslodavci u medijskom sektoru.
To potvrđuje i sve veći broj radnih sporova sa kojima se suočavaju. Zbog toga pozivamo inspekcijske službe da pojačaju kontrole medija i u skladu sa zakonom sankcionišu one poslodavce koji krše zakon. Ročišta po osnovu tužbi koje su pokrenule kolege iz Dana počinju već od ponedjeljka i oni traže da budu vraćeni na rad, da im se uplati penzijski staž, prekovremeni sati, topli obroci, regresi kao i dani kada su radili tokom praznika. Sindikat medija će pratiti te procese i podsjećamo da je do njih došlo tek nakon propalih direktnih pregovora sa poslodavcem i nakon neuspjele medijacije pri Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova. Dakle, kada je sud ostao jedina opcija. Podsjećamo i da gotovo nema medija u Crnoj Gori koji nema i izgubljene i aktivne radne sporove.
Ohrabrujemo kolege da pišu o kršenjima radnih prava zaposlenih u medijima, jer izvještavanje o ponižavajućem odnosu poslodavaca prema medijskim radnicima ne bi trebalo miješati sa esnafskom solidarnošću. Svjedoci smo da mediji svakodnevno izvještavaju o radnicima, njihovim pravima, lošem položaju, dugovanjima, teškom životu, ali i da je zanemarljiv broj tekstova o položaju zaposlenih u medijima.
Javnost bi trebalo da zna da su zaposleni u medijima često obespravljeni, jer godinama rade bez validnih ugovora o radu, bez plaćenih prekovremenih i noćnih sati, prazničnih dnevnica, regresa i plaćenih godišnjih odmora.
Danas su medijski radnici u Crnoj Gori na margini društva, jer rade u politički polarizovanim medijima, gdje se pravo na drugačije i posebno doživljava kao udar na uređivačku politiku, iako je jasno da bi profesionalni i etički standardi uvijek trebalo da budu ispred pojedinačnih interesa ma čiji oni bili.
Kršenje radnih prava zaposlenih u medijima je udar na demokratske temelje države, jer tamo gdje nema slobode riječi, nema ni slobodnog društva. Obespravljeni i uniženi medijski poslenici, koji zavise od volje poslodavaca čiji prevashodni cilj nije informacija, nego finansijski i drugi interesi, ne mogu biti slobodni, pa posljedično ni društvo u kojem stvaraju, zaključeno je u saopštenju.
