Pritom, poplave su se dogodile u dva navrata – prvo početkom oktobra, a onda i upravo na ovaj datum.
Tri žrtve u Mojkovcu, jedna u Bijelom Polju
Tom prilikom, izgubljena su četiri života.
U prvom naletu poplava, 4. i 5. oktobra, stradala je starica M.M. iz Mojkovca, čiju je kuću odnijela bujica. Sljedećeg jutra, poginuli su službenik I.D. i maturant srednje škole B.Č, i to kada je auto u kojem su se nalazili odnijela nabujala Štitarička rijeka.
Nakon poplava koje su uslijedile 17. oktobra, u Bijelom Polju je u nabujalom Limu stradao sedmogodišnji dječak E.B., kojeg je voda odnijela pošto je pokušao da dohvati loptu koja je pala u rijeku.
Tokom oba naleta poplava, najdramatičnija situacija bila je u Mojkovcu i u okolini. Desetine porodica bile su iseljene – neke i trajno. Naselje Ambarine bilo je potpuno zatrpano blatom. Grad je, pritom, bio potpuno blokiran – zbog poplava i odrona u prekidu je bio saobraćaj i prema Kolašinu i prema Bijelom Polju.
Najcrnja ekološka katastrofa spriječena u posljednjem momentu
Mještani tog grada zasigurno i danas dobro pamte kako je čitavom tom području prijetila teška ekološka katastrofa. Jer, tokom prvih, a potom i drugih nepogoda, voda je odnijela blizu 100 metara brane tadašnjeg jalovišta. Kako je vrijeme odmicalo, tako je rasla opasnost da se izuzetno toksični otpad izlije u Taru – o čemu su tada izvještavali i brojni zapadni mediji i agencije.
I građani i mehanizacija tih su dana ulagali ogromne napore kako bi pokušali da 'odbrane' Taru. Na kraju je najgori scenario izbjegnut – u posljednji čas, kada je djelovalo kako je kataklizma neminovna, kiša je prestala da pada.
Istovremeno, zbog odrona u okolini tog grada obustavljen je saobraćaj na pruzi Bar – Beograd.
U Bijelom Polju je više od 100 kuća bilo pod vodom, tako da su stotine građana evakuisane.
Bjelopavlići bili pod vodom, Morača prijetila da prestane 'primati' vodu iz Ribnice
U Podgorici je vodostaj bio toliko visok da je postojala prijetnja da Morača prestane da 'prima' vodu iz Ribnice, koja je u potpunosti 'prekrila' Adži-pašin most na sastavcima. U okolini grada najgore je bilo u Lijevoj Rijeci – voda je u okolini tog mjesta odnijela sve mostove i puteve.
Pod vodom su bili i Danilovgrad i ostatak Bjelopavlića – stotine kuća u više naselja bile su poplavljene. Brojne evakuisane porodice bile su smještene u hotelu „Zeta“.
Kataklizma u Kolašinu, ogromna šteta i u Šavniku i Boanu
U Kolašinu je bilo poplavljeno oko 60 odsto kuća, pri čemu su brojni stanovnici evakuisani. Voda je u okolini tog grada nosila i automobile. U Morači su poplave odnijele više kuća.
Taj grad je, naročito tokom drugog talasa poplava, bio potpuno blokiran. Danima nakon katastrofe, tamo je iz Podgorice dopremana voda za piće, a građani su do nje stizali i tako što bi čekali u redovima ispred izvora. Ka kolašinskim selima je uz mnogo muke dopremana i najosnovnija hrana.
U Šavniku je u poplavama potpuno nestala fabrika betonskih blokova, a u obližnjem Boanu su gotovo svi objekti bili pod vodom.
Situacija je bila kritična i na području nikšićke i beranske opštine, gdje je takođe bilo evakuisanog stanovništva.
U pomoć prva pritekla Italija
Kako se sve dešavalo u momentu sankcija, teške finansijske situacije, ali i rata u okruženju – Crna Gora se dugo oporavljala od teških posljedica poplava.
Ipak, uprkos embargu, pomoć našoj tadašnjoj republici počela je da stiže iz inostranstva, a preciznije iz Italije. Ta država organizovala je najprije avion sa ljekovima i osnovnim namirnicama, a nakon toga u više navrata i transport humanitarne pomoći, koja je brodovima dopremana iz Barija u Bar.
