Od starosti se umire, ali tamo đe umiju, od nje može i vrlo dobro da se živi. Stari Rim prodaje svakog dana na svakom mjestu krše i kamenje ugrađene u stare građevine ili razgrađene ispred oburdanih zidina do temelja. To rade Grci, Turci, vas-bijeli-svijet, čak i Etrurci... kojih niđe nema ali se i s njihovim nestankom trguje. Prodaje se i pogled na morsku vodu đe se sluti, ali ne naslućuje, je li tu navodna Atlantida otišla u tirinte. Prodaje se viđeno i neviđeno. Prodaje se sve za pogled. Plaća se prije no se išta vidi a na kraju se sve naplaćuje da bi se kupila uspomena.
Novokomponovana starina: U najmlađem gradu u Boki, Tivtu, gradiće se Stari grad. Sam naslov u nekim glasilima sve govori: „Tivat dobija stari grad!” Znači nema ga, ali može da se nabavi. Ne može baš, ali izgleda može sve za pare. Takvo shvatanje moći novca je blisko urbanističkoj prostituciji. Kuku Kotoru ako ga ovaj prešiša u stoljećima. Ništa mu ne preostaje no da se bači u more ili osloni na Lovćen koji - ne da pa ne da - da se gradi još stariji Kotor.
Tom novokomponovanom Starom gradu u Tivtu temelji još nijesu udareni. Udareni su izgleda graditelji. Udareni su investitori i domaćini. Evo jedne informacije o novokomponovanom projektu: "Na jesen će se krenuti sa raščišćavanjem tla i iskopom novog irigacionog jezera, zapremine 100.000 metara kubnih. Istovremeno, biće ispunjene sve ekološke obaveze, kao i preostala tehnička pitanja iz urbanističko-tehničkih uslova, u cilju dobijanja građevinske dozvole za sveobuhvatnu gradnju u okviru golf projekta. Što se tiče ekonomskih benefita za lokalnu zajednicu, neophodno je istaći značajan doprinos cjelokupnog projekta, u smislu da će biti obezbijeđeno 1,000 novih radnih mjesta, 80 miliona eura od PDV-a i oko 10 miliona eura godišnje za tivatsku ekonomiju, uz ukupnu vrijednost projekta u visini od 450 miliona eura po okončanju projekta. Takođe, sportski sadržaji i kapaciteti, izgrađeni po međunarodnim standardima, imaće značajan doprinos produženju turističke sezone i otvaranju Crne Gore za golf turizam...”
Ova odluka, kaže se na kraju obavijesti, donijeta je na sastanku novoizabranog predsjednika Opštine Tivat Ivana Novosela i Džona Kenedija izvršnog direktora Boka Group.
Grand parada kiča: Uostalom, tu i ne mora biti spora u estetsko-građevinskiom smislu. Podražavanje stare i starinske arhitekture u novogradnji nije nikakva mana ali se onda to drugačije zove. Sve stilizacije tog tipa nose obavezno predznak etno ili već kome stilu pripada! Ovako nešto što još nije ni započeto nazvati „starim” asocira na grand paradu kiča. Ovo tješenje sa komunalijama, zaposlenima i dobitima od PDV-e liči na ruganje s domaćom sviješću koja se ne razumije niušta do u pare.
Međutim, u pitanju je savjest a nju smo - lično devastirali. Jedan od najstarijih gradova, Budvu, zagradili smo novogradnjom svih uzrasta i zaturili je ka u ćumez. Stari Ulcinjski grad je podmlađen silom na sramotu, bez stručnog nadziratelja i restauratora. U njegovim zidinama boravio je ka sužanj utemeljitelj modernog romana Migel De Servantes. Odatle je iznio ime za lik svoje glavne junakinje Dulcineje-Ulcinjanke, za roman Don Kihot od La Mače (El ingenioso hidalgo don Quijote de la Mancha). U Ulcinju opstoji i varijanta imena Dolcineja-Slađana (dolce-sladak), (Dolcinijum-Ulcinj)...
Zatiranje vlastitog identiteta: Ali, uzaludno se pozivati na razloge tamo đe starost i tradicija mogu da se postignu naprečac.
Stari grad Obod nad Rijekom Crnojevića, prijestonica štamparije i dinastije Crnojevića potpuno je zatrt kao istorijska-kulturna tekovina. Nema ga! Prethodna prijestonica, Žabljak Crnojevića, u ruševinama, na najboljem lokalitetu jezera Skadarskog, uzulud nas opominje kao istorijska straža na svoj povijesni mednik. Lesendro, koje je bilo predstraža prijestonici, bivša država je odvojila od života i svijeta. Život mu je uzela. Magistralna cesta i željeznička pruga, udržene, ne daju mu prilaz. Svaki put nešto i nekoga spaja ovaj odvaja. Da bi zapečatili ovaj istorijski spomenik zabili su delekovodni stub Lesendru u srce sa pratećim upozorenjem ’’opasno po život’’.
Zaista opasno prijetimo identitetu. Novija urbana gradska jezgra iz doba knjaževine i kraljevine su u rukama nikogovića. Razgrađuju im svim silama urbani i građevinski integritet.
Da li se neko možda pita otkud Žabljak na Durmitoru!? Otuda... odakle je većina današnjih Žabljačana dodigla pod Durmitor - iz Stare Zete! To je istraživački dokazao veliki srpski naučnik dr Jovan Cvijić. Ti nevoljnici, odlazeći, odnosno bježeći od kojekakvih zuluma, ništa nijesu mogli spasiti od svoje pokretne imovine do goli život. Ali, gle čuda, odnijeli su nepokretno. Da ih sjećanje ne izda uzeli su ime svoje prijestonice Žabljak i posadili ga tamo visoko...Da mu se trag ne utre od zla svakojega. Otuda je, po mnogim popisima, bilo više Crnogoraca na Žabljaku nego na Cetinju, u procentima čak 97 odsto.
Tako je privatna svijest mnogih nevoljnika u nekim vremenima nadilazila svijest države koja je nadležna svim vremena njenog naroda. Stoga je ova skorojevićka novogradnja starih gradova inspirativan razlog za podsjećanje koliko smo toga stvarno starog prepuštili rušenju i zastarijevanju... Mada istorija jednog naroda nikad ne zastarijeva.
No, tamo đe se kratko pamti dugo se zaboravlja.
