Nakon dvije godine rada na tekstu, Nacrt zakona o restrukturiranju loših kredita po tzv. “Podgoričkom modelu” biće dostavljen Vladi na odlučivanje krajem juna, što znači da bi nakon usvajanja u parlamentu, ovaj komplikovani zakon mogao da se primjenjuje u posljednjem kvartalu ove godine.
Iako neki detalji Nacrta zakona još nijesu poznati, izvjesno je da će, prema pouzdanim saznanjima Portala Analitika, u projektu učestvovati četiri najveće komercijalne banke, da će se primjenjivati po principu dobrovoljnosti i da će se odnositi kako na preduzeća tako i na građane korisnike hipotekarnih kredita čiji su krediti, prema procjeni rizika, klasifikovani u B i C grupu.
Ukratko, projekat “Podgoričkog modela” zasnovan je na podsticajnim mjerama i za kompanije i zajmodavce- banke, lizing kompanije i mikrokreditne institucije. Poreska olakšica za povjerioce je što oni koji sa dužnikom zaključe ugovor o otkupu potraživanja neće morati da plaćaju PDV. Takođe, prilikom obračuna osnovice za porez na dobit, ovaj trošak će se tretirati kao rashod, a bankama će biti omogućeno da restrukturirani kredit mogu klasifikovati kao novi. S druge strane, dužniku će biti omogućeeno plaćanje poreza na rate… To je rezime Podgoričkog modela.
Da li će biti protekcije pri primjeni zakona: Pitanje svih pitanja je: koje će kriterijume banke da koriste prilikom određivanja podobnosti kompanija za restrukturiranje kredita, odnosno da li će biti protekcije?
Jedan od idejnih tvoraca projekta, aktuelni izvršni direktor Hipotekarne banke Esad Zaimović izričit je u ocjeni da neće biti nikakve protekcije, odnosno da će priliku da restrukturiraju loš kredit dobiti one firme koje imaju potencijala u skladu sa Nacrtom zakona, a koje bi aktuelnim bankarskim pristupom gotovo sigurno otišle u stečaj.
- Projekat je pokušaj da se smanji nivo loših kredita, da se zadužena preduzeća rasterete jer faktoring, odnosno, izmještanje dugova na faktoring kompanije koje su banke radile u prethodnom periodu - nije dao dobre rezultate, rekao je Zaimović za Portal Analitika.
Zaimović smatra da dvije godine, koliko je rađeno na tekstu zakona, nije dug rok za ovakvu vrstu zakona.
-Bio sam prisutan na posljednjoj prezentaciji Nacrta zakona i mogu kazati da sam zadovoljan sa učinjenim. Međutim, siguran sam: da nije bilo konsultanata iz Svjetske banke - ne bi se daleko doguralo na ovom projektu, budući na neslaganja između banaka ali i zbog činjenice da je ovo najomraženiji bankarski posao kojim mi ne volimo da se bavimo, naveo je Zaimović.
Zakonom definisani uslovi za restrukturiranje kredita: Iz Ministarstva finansija koji pripremaju Nacrt zakona, je kazano Portalu Analitika da će propisom biti jasno utvrđeni uslovi koje mora da ispunjava dužnik čiji se dug može restrukturirati u skladu sa ovim zakonom.
- Tako se odredbama člana 7 propisuje da je dužnik podoban za finansijsko restrukturiranje ako je u finansijskim teškoćama i ako je privredna aktivnost koju obavlja održiva, pri čemu će se ovim članom utvrditi i jasni kriterijumi za određivanje finansijskih teškoća dužnika i kriterijumi za održivost njegove privredne aktivnosti, kaže za naš portal Ivan Radulović, načelnik Direkcije za sprovođenje analize procjene uticaja propisa pri Ministarstvu finansija.
Kako dodaje, u slučajevima kada je povjerilac banka, finansijsko restrukturiranje može se sprovesti samo za kredite dužnika koji su, u skladu sa propisima Centralne banke, na dan zaključenja sporazuma klasifikovani u klasifikacione grupe B i C, osim kredita iz ovih klasifikacionih grupa koji su prodati pa otkupljeni.
- U slučajevima kada je povjerilac mikrokreditna finansijska institucija ili lizing kompanija, finansijsko restrukturiranje može se sprovesti samo za potraživanja prema dužnicima za koja ne postoji kašnjenje u otplati duže od 270 dana na dan zaključenja sporazuma iz člana 8 stav 3 ovog zakona, precizirao je Radulović.
Uslovi za restrukturiranje hipotekarnih kredita: Kada je riječ o restrukturiranju hipotekarnih kredita, može se sprovesti samo korisniku čiji je hipotekarni kredit - u postupku procjene kreditnog rizika u skladu sa propisima Centralne banke - klasifikovan u takozvane klasifikacione grupe B i C.
- Nacrt zakona kaže da je korisnik hipotekarnog kredita u finansijskim teškoćama ako postoji kašnjenje u otplati kredita zbog visoke zaduženosti, prestanka radnog odnosa, smanjenja prihoda, povećanih rashoda, kao i drugih razloga zbog kojih je umanjena njegova finansijska sposobnost otplate kredita, objasnio je Radulović.
Prema aktuelnim propisima CBCG krediti se klasifikuju po kategorijama: A - dobri, B - sa posebnom napomenom, C - substandardni, D - sumnjivi i E – gubitak . Pod vrlo nekvalitenim kreditima se podrazumijevaju svi krediti klasifikovami u C, D i E grupi. Prema važećoj bankarskoj metodologiji, nenaplativi krediti su oni koji kasne duže od 90 dana.
Koje poreske olakšice dobija povjerilac-zajmodavac: Suština “Podgoričkog modela” su poreske olakšice i za povjerioce i za dužnike. Prema članu 33 Nacrta zakona povjerilac (banka, MFI, lizing) koji sa dužnikom (preduzeće, građanin) zaključi ugovor o finansijskom restrukturiranju kojim se vrši otkup dužnikovih potraživanja ili kupovina dugova koje dužnik ima prema drugim povjeriocima, oslobođen je plaćanja poreza na dodatu vrijednost.
Navedeno znači da se na transakcije prodaje dužnikovih potraživanja povjeriocu neće plaćati PDV, budući da prema važećim propisima taj porez plaća na otkup dugova.
Dalje, pri utvrđivanju oporezive dobiti povjerioca koji sa dužnikom zaključi ugovor o finansijskom restrukturiranju, iznos umanjenja duga dužnika izvršenog u skladu sa zaključenim ugovorom, priznaje se kao rashod. Navedeno znači da umanjenje duga predstavlja otpis i osnovanost takvog otpisa neće biti predmet preispitivanja od strane poreskih organa, već će se prilikom utvrđivanja bilansa uspjeha od strane povjerioca tretirati kao rashod.
Poreske olakšice za dužnike: Članom 34 Nacrta zakona definisani su poreski podsticaji za dužnika.
Naime, na zahtjev dužnika koji je zaključio ugovor o finansijskom restrukturiranju, poreski organ dužan je da odobri dužniku plaćanje dospjelog poreskog duga u ratama, i to poreskog duga do 100.000 eura, u šest mjesečnih rata i poreskog duga preko 100.000 eura, u 12 mjesečnih rata. Ukoliko je za plaćanje dospjelog poreskog duga započet postupak prinudne naplate, postupak prinudne naplate se obustavlja.
Nadalje, članom 35 Nacrta zakona definisani su poreski podsticaji za banke. Naime, banka može kredit dužnika koji je predmet zaključenog ugovora o mirovanju dugova zadržati u istu klasifikacionu grupu u koju je bio klasifikovan prije stupanja na snagu tog ugovora, ali ne duže od dva mjeseca. Kredit dužnika koji je restrukturiran zaključenjem ugovora o finansijskom restrukturiranju u skladu sa ovim zakonom, banka može u postupku klasifikacije aktive i obračunavanja rezervacija za potencijalne gubitke - tretirati kao novoodobreni kredit.
Maksimalan nivo loših kredita od 26 odsto dosegnut je 2011., a trenutno iznosi oko 17 procenata ili nešto iznad 400 miliona eura.
Banke će, prema Nacrtu zakona, biti u obavezi da usvoje strategiju vezano za rješavanje problema loših kredita i da kvartalno obaviještavaju CBCG o ispunjenju zacrtanih ciljeva.
Ono što je može biti sporno u zakonu je oslobađanje od poreza, budući da su sve slične akcije naišle na protivljenje privrednih subjekata koji nijesu u teškoćama i koje redovno plaćaju porez.
“Podgorički model” restrukturiranja nije novost u evropskim bankarskim krugovima. Naš model je mješavina Londonskog i Istanbulskog modela koji se pokazao uspješnim prije desetak godina. Projekat “Podgoričkog modela” su osmisli Ministarstvo finansija, Udruženje banaka, CBCG i Svjetska banka. Zakonopisci se nadaju da će krajnji efekat dejstva zakona biti povećanje zamrle kreditne aktivnosti banaka i niže kamatne stope, a da li će tako zaista biti ostaje da se vidi.
Predrag ZEČEVIĆ
