Piše: Darko ŠUKOVIĆ
Po mom sudu, “junak dana” bio je Aleksa Bečić! Koliko zbog činjenice da je udvostručio broj glasova SNP u Podgorici, toliko zbog načina na koji je to uradio. Pokazao je da se pozitivnom kampanjom, poznavanjem grada i poštovanjem rivala, mogu razbiti partijski blokovi i zadobiti čak i podrška suverenista.
Dok su neki svoju kampanju sveli na ruganje, Bečić je ozbiljno radio. I svaki glas zaradio pošteno. Koliko mogu da se sjetim, ovo je prvi put da neka partija u Crnoj Gori preokrene inerciju slabljenja u silan rast. Uz to, primjer SNPa dokaz je kako koalicije nijesu jedini način da se prevladaju ili barem sakriju stranačke slabosti.
Šta reči o DF? Izgleda da se ta priča bliži kraju?! Nakon ubjedljivog poraza od Slavoljuba Stijepovića, teško je očekivati da Miodrag Lekić ostane na čelu toga projekta. Projekta čiji je vrhunac bio na predsjedničkim izborima, kad je umjesto mreže pogođena stativa.
Uostalom, barem lider DF zna šta su evropski maniri u politici. Ne bih se iznenadio i da NOVA odluči da je dosta šlepala PZP i vrati se na pozicije izvornog i transparentnog srpstva. Jer, bez Lekića DF ostaje puki zbir glasova pristalica Andrije Mandića i Milana Kneževića, minus posljedice tvitovanja Nebojše Medojevića. Eventualni pokušaj političkog gurua DFa, Miodraga Perovića, da umjesto Lekića postavi Žarka Rakčevića teško bi prošao, jer bivši lider SDPa nema imidž kosovskog mučenika u Rimu.
Tim prije što je Andrija Mandić već morao da uoči zakonitost koja se potvrđuje iz izbora u izbore: partije koje podržava koncern Miodraga Perovića i DAN, bolje da ne prijavljuju listu. Učtivo kažem “podržava”, iako je posrijedi bezrezervno davanje kompletnih ljudskih i infrastrukturnih resursa za potrebe rušenja vlasti. Radnim danima, vikendom, a naročito tokom izborne šutnje!
Naravno da ću se još jednom, kobajagi, začuditi kako baš u tim “medijima”, File, Pius Fišer, Sju Kej Braun i razne esnafske organizacije nalaze partnera za razvoj slobodnog, profesionalnog novinarstva!? A premijerno se zapitati da nije Mitja Drobnič negdje vidio kako Dule Vujošević sudi utakmicu Partizana, pa došao na ideju da MANS prati izbore. I onda skupo platio njenu realizaciju!?
Nakon ove funkcionalne digresije, opet o strankama. I slučaj SDP pokazuje da koalicije mogu biti i dobre i loše, a samostalan nastup još i najbolji. Tamo đe su izašli samostalno ili sa DPS, socijaldemokrate su pokazale snagu i ostvarile cilj. Koalicija sa Pozitivnom bila je, međutim, težak promašaj. Takav zaključak ne mijenja ni činjenica da je ELP tas na vagi u Glavnom gradu i Kolašinu. Naprotiv, mizeran učinak u Podgorici najteži je neuspjeh SDP od ‘96.
Istina, fijasko u najvažnijoj utakmici nije samo posljedica pogrešnog izbora partnera, (Pozitivna se definitivno legitimisala kao “sezonska pojava”, kako je, da apsurd bude veći, svojevremeno opisao baš Ranko Krivokapić) nego i potpuno promašene predizborne strategije! Zato bi sada, uprkos postizbornoj matematici, bilo politički nekulturno da SDP traži mjesto gradonačelnika. Prilično sam siguran da bi i sam Dragan Bogojević to smatrao odsustvom stila i mjere.
Izuzetno je važno kakve će pouke iz rezultata u Podgorici izvući SDP! Ta partija je nasušno potrebna Crnoj Gori i ne vidim nikakvu društvenu korist od njenog eventualnog slabljenja. SDP je, objektivno, potrebna i DPSu! Čak ne toliko zbog nedostajućih mandata, koliko kao korektan partner i korektiv u vlasti. Ali, ne i kao strog sudija ili vječiti moralizator! Kad slobodnom voljom izabereš partnera, izgubiš pravo da mu svako malo spočitavaš stare grijehe.
Vidjećemo i kako će DPS pročitati rezultate lokalnih izbora. Da su izrazito nadmoćni, to je očigledno. Baš kao i činjenica da bez SDP mogu izgubiti pola tuceta opština. Zato je, da se poigram njihovim sloganima, zdrav izbor za čisto naprijed, zdrav kompromis Krivokapića i Đukanovića o srateškim pitanjima države i nacije. Ponavljam – ZDRAV, ne TRUO, a put do njega vodi preko leševa mita o vlastitoj nepogrešivosti.
Takav kompromis je, očigledno, za obje strane racionalan i nužan! Jer, biračko tijelo SDP, pokazalo se, ne podnosi ni pomisao na paktiranje sa prosrpskim partijama, a postizborni koalicioni kapacitet DPSa gotovo da je ravan nuli. Zato sam i dalje na stanovištu koje sam u ovoj emisiji saopštio nakon beranskih izbora – vjerujem da će partneri na državnom nivou napraviti “paket aranžman” za sve “nedefinisane” opštine, otkraviti lične i partijske odnose, pa nastaviti da obnašaju vlast do kraja života. Pardon, mandata!
