Rekao bih da građani naše države spadaju u komplikovane komunikatore, ako govorimo o prosječnom stanovniku ovog podneblja. Radi se o suviše velikom stepenu uopštavanja, ali kroz kontakte sa stranim poslodvacima i menadžerima često sam slušao o činjenici da je našim ljudima veoma teško bilo šta sugerisati ili napomenuti. Veoma brzo zaključe da se radi o ličnom progonu i maltretiranju ili mobingu, ne smatraju da neko želi izmjenu npr. nekog pasusa u tekstu, već se uglavnom sve doživljava kao poniženje i atak na ličnost, objašnjava komunikolog i psiholog Radoje Cerović u intervjuu za Portal Analitika.
Cerović takođe navodi da u Crnoj Gori, u komunikaciji, postoje paranoični elementi kao nepovjerenje, spremnost na kritiku i očekivanje kritike, hipertrofija nekih negativnih emocionalnih stanja poput ljutnje i agresivnosti, što naročito karakteriše muškarce, te tuge i depresivnosti koja je karakteristična za žene.
- Postoji i veliki socijalni i kulturni pritisak da se živi i misli u skladu sa nekim restriktivnim normama dijelom iz domena tradicionalnih kulturnih šablona. Naime, veoma se malo cijeni originalnosti i različitost u nastupu, svako otvoreno izražavanje nekih emocija koje se smatraju kulturno neprihvatljivim - smatra sagovornik Portala Analitika.
Prema mišljenju Cerovića praktično 90 odsto izvora stresa u našim životima su na direktan ili indirektan način povezani sa komunikacijom, od nje zavisi i kvalitet života, a time i zdravlje, uspjeh u poslu i karijeri i slično.
Iako komunikacija predstavlja kompleksno polje sagovornik Portala Analitika tvrdi da se komunikacija može unaprijediti i vježbati, te da okosnicu ljudske komunikacije predstavljaju emocije, odnosno način upravljanja njima.
ANALITIKA: Kako biste ocijenili svakodnevnu komunikaciju u Crnoj Gori?
CEROVIĆ: Veoma je teško dati neku opštu ocjenu, ali sam više puta ukazivao na neke elemente koji djeluju kao specifičnost crnogorske komunikacijske i psihološke matrice. Prije svega tu su paranoični elementi kao nepovjerenje, spremnost na kritiku i očekivanje kritike, hipertrofija nekih negativnih emocionalnih stanja poput ljutnje/agresivnosti (pogotovu kod muškaraca) i tuge/depresivnosti (kod žena), nekomunikativnost između polova.
Postoji i veliki socijalni i kulturni pritisak da se živi i misli u skladu sa nekim restriktivnim normama dijelom iz domena tradicionalnih kulturnih šablona. Naime, veoma se malo cijeni originalnosti i različitost u nastupu, svako otvoreno izražavanje nekih emocija koje se smatraju kulturno neprihvatljivim. Na primjer nije prihvatljivo iskazivanje sreće osim na vrlo umjeren način, ponos se smatra "smrtnim grijehom" i nailazi na veliku osudu, izražavanje seksualnosti je svedeno na neke šablonske forme. U tome ne podrazumijevam samo odnos prema LGBT fenomenu, već je i heteroseksualni poriv ograničen (pogotovu kod žena) nekim šablonskim načinima. Tačno se "zna" kako i i kojim rečenicama se o tome može govoriti.
Tu je i velika "opterećenost" socijalnim hijerarhijama i važnost socijalnog statusa, kao i stresna reakcija na svaki događaj koji narušava ili makar prijeti da naruši dostignuti socijalni status, ambivalentnost (obožavanje i mržnja) prema onima koji su na toj ljestvici iznad nas i slično.
Sve u svemu to se uklapa u jednu zabrinjavajuću pretpostavku da je Crna Gora jedna od država sa najvišim nivoom depresije i anksioznosti, odnosno tzv. poremećaja raspoloženja, u svijetu.
ANALITIKA: U kakve komunikatore spadaju građani naše države?
CEROVIĆ: Rekao bih komplikovane, ako govorimo o prosječnom stanovniku ovog podneblja. Opet se radi o suviše velikom stepenu uopštavanja, ali kroz kontakte sa stranim poslodvacima i menadžerima često sam slušao o činjenici da je našim ljudima veoma teško bilo šta sugerisati ili napomenuti. Veoma brzo zaključe da se radi o ličnom progonu i maltretiranju ili mobingu, ne smatraju da neko želi izmjenu npr. nekog pasusa u tekstu, već se uglavnom sve doživljava kao poniženje i atak na ličnost.
Sklon sam da vjerujem da se radi o kulturnim matricama, a ne o nekoj vrsti genetskog koda ili "nacionalnog temperamenta". Suviše je primjera u kojima naši ljudi postižu superiorne poslovne i komunikacijske rezultate u drugim ambijentima, u inostranstvu. Naravno tu je i određeni procenat onih koji imaju "sindrom vojvode Draška" (iz Gorskog Vijenca) i koji ne samo da se ne uklope u bilo kakvu različitu kulturu i njena pravila, već je sa ogromnom dozom agresivnosti i na bazi sopstvenih vrijednosnih parametara srozaju na nivo mizernog. To su one čuvene rečenice u kojima se stari evropski narodi i njihove kulture i običaji nadmeno kvalifikuju kao "nesojski", jer pobogu u kafani plaća svako za sebe, ili ne znaju se obući, ili voze loše automobile, čekaju red "ka' ovce" i tome slično. Implicitno priznavanje sopstvenog dubokog osjećaja inferiornosti.
ANALITIKA: Koje vještine bi trebalo da krase dobre komunikatore i kako se komunikacija može naučiti i vježbati?
CEROVIĆ: To je jedna veoma kompleksna materija, ali bih volio da se ovdje koncentrišem na samo jedan od aspekata, za koji istraživanja u poslednje vrijeme pokazuju sve više interesovanja, te za koji postoje ozbiljni dokazi da predstavlja okosnicu ljudske komunikacije. To su emocije, odnosno način upravljanja njima ili kako mi kažemo u teoriji komunikacije "emocionalna modulacija" ili "emocionalna inteligencija". Rad na emocionalnoj modulaciji nije standardizovan u psihologiji, postoje razni načini i pristupi.
Mi smo u Crnoj Gori pokrenuli jednu inicijativu koja se zove "Lifetraining" i koja se zasniva na nekim od najnovijih saznanja i dostignuća u domenu neuronauka. Radi se o treningu koji kombinuje teorijske i praktične elemente iz domena tzv. pozitivne psihologije Martina Seligmana, elemente iz Mindfulness based stress reduction programa – Džon Kabat Cina, neurolingvističkog programiranja – Ričarda Bandlera i Džona Grindera sa osnovnom teorijskom matricom Daniela Golemana, autora pojma "emocionalna inteligencija".
ANALITIKA: Kako komunikacija utiče na naše živote?
CEROVIĆ: Dovoljno je reći da u današnjim uslovima praktično 90 odsto izvora stresa mogu biti na direktan ili indirektan način povezani sa komunikacijom. Kvalitet života, a time i zdravlje, uspjeh u poslu i karijeri, i slično, je dramatično povezan sa našom komunikacijom odnosno emocionalnom modulacijom. Praktično da ne postoji aspekt našeg života u kojem komunikacija ne igra centralnu ulogu. Dovoljno je razmisliti o ljubavnim, prijateljskim, bračnim i porodičnim relacijama i shvatiti koji procenat našeg postojanja na ovom svijetu zavisi od komunikacije. Nekada smo na primjer mislili da je tzv. kognitivna inteligencija (QI, koeficijent inteligencije) nešto što može napaviti razliku između osobe koja pretrpi neuspjeh u poslovnom svijetu i one koja je ekstremno uspješna na tom polju. Istraživanja pokazuju da je "težina" tj. važnost tog aspekta višestruko manja od uticaja komunikacije i emocionalnih procesa.
ANALITIKA: Da li je, i ako jeste, komunikacija "važnija" za neke djelatnosti?
CEROVIĆ: Nema sumnje da postoje poslovna polja koja su komunikacijski veoma zahtjevna. Novinarstvo, politika, odnosi s javnošću, su neki od primjera. Ali i prodaja, komercijano pregovaranje i naravno svaka forma liderske ili menadžerske odgovornosti postavljaju velike komunikacijske izazove pred osobu. Ali čak i kada se bavite nekim poslovima koji djeluju kao udaljeni od međuljudske komunikacije, npr. programeri ili računovođe, u suštini uvijek imate klijente, saradnike, snabdjevače ili nadređene s kojima je dobra komunikacija od ključnog značaja. Profesije koje zahtijevaju brz ritam usavršavanja i ažuriranja znanja, npr. sve informatičke profesije, zahtijevaju veoma širok socijalni krug i dobru cirkulaciju informacija.
ANALITIKA: Radite kao konsultant za mnoge firme, ne samo kod nas već i u Italiji. Da li firme i institucije u Crnoj Gori ulažu u svoje zaposlene i poboljšanje komunikacije?
CEROVIĆ: Rekao bih da postoji pozitivan trend, ali da je situacija u domenu konsaltinga i dalje nezavidna. Premali broj srednjih i velikih firmi, kriza, nedostatak menadžerske svijesti i mala spremnost na promjene su neki od elemenata koji negativno utiču. Mislim da bi bilo neophodno valorizovati period pridruživanja EU kako bi se pospješili procesi vezani za cirkulaciju znanja u biznisu, kroz bolje i strateški usmjerenije korišćenje EU fondova.
ANALITIKA: Završili ste master u oblasti NLP-a. Možete li ukratko objasniti pojam NLP-a?
CEROVIĆ: Radi se o oblasti koja je proistekla iz kliničke hipnoze Miltona Eriksona, ali se naknadno proširila na sve oblasti i fenomene ljudske komunikacije. Nastala je ne toliko na bazi teorija i naučnih pretpostavki koliko na bazi posmatranja pojedinaca koji se smatraju izvrsnim komunikatorima. Njihovi pristupi i načini postavljanja i komuniciranja postali su tzv. "patterns" ili šeme NLP-a.
Praktično da ne postoji vrsta komunikacijskog zadatka za koji se NLP nije pokazala kao veoma djelotvorna i uspješna. Od prodaje automobila do rukovođenja velikim državama ili firmama, NLP konsultanti su dali veliki doprinos. Naravno nisu izostale ni polemike oko nekih etičkih aspekata. Ono što je važno napomenuti je da je NLP ispočetka bio označen kao nenaučna disciplina, dok se danas u neuronaukama jedan po jedan od postulata iz te oblasti jasno i nedvosmisleno naučno potvrđuje.
Kristina ĆETKOVIĆ
FOTO: Ivana BOŽOVIĆ
