Portal AnalitikaIzvor
Piše: Darko ŠUKOVIĆ
Prethodne su dvije sedmice zadale još jedan udarac stereotipu o Crnogorcima kao nacionu tvrdijeh na uši. Vladimir Maraš i Šule Jovović svirali su u kultnom njujorškom Trajbeka centru, sa apsolutnim legendama džeza, Rendijem Brekerom i Lenijem Vajtom, a Sergej Ćetković plasirao se u finale Eurosonga. Tako smo "štrikirali" i kriterij kvaliteta i kriterij komercijale, bježeći s dna evropske muzičke skale. Doduše, otud nas je već pomjerio Miloš Karadaglić, al ovo sad, inšalah, počinje da prerasta iz incidenta u pojavu!
Pojava koja je obilježila Evroviziju, a pjesmu gurnula u drugi plan je Božje stvorenje Tomas Nojvirt, sa nekanonskim aliasom Končita Vurst. Opštepoznata kao "bradata đevojka"! Po mom skromnom mišljenju čvrst dokaz da je ovaj svijet opasno pobrkao ljudske slobode i sistem vrijednosti! Hoću reći - sjajan je civilizacijski domet pravo da se u svoj svojoj kolosalnoj različitosti možete pojaviti pred stotinama miliona ljudi, a da vas niko mrko ne pogleda. Ali, tu bi, možda, trebalo staviti tačku? Jer, ako je zatrpavanje Končite bodovima trebalo da razumijemo kao poruku o novom uzoru, bojim se da su Amfijeve anateme na Zapad stvarno počele da daju rezultate!
Ono, i sam je Amfilohije, na Dan Pobjede, pokazao sklonost ka dijalektici! Ili je, možda, SPC antifašistički karakter četničkog pokreta proglasila za dogmu? Pri čemu je činjenici da se vijenac polaže na spomenik PARTIZANU borcu, dat drugorazredni značaj!? Neki koji su nazočili "eventu" tvrde da se ispod mermerne ploče čuo neobičan šum - kao da se nešto okreće? Zanimljivo! Mada, znam da nije moguće, čak i kad je u skladu, ne samo sa učenjem crkve o zagrobnom životu, nego i sa onim vjerovanjem da duše na takav način izražavaju protest.
Šta god da je objašnjenje, manje me šokirala Končita u Kopenhagenu, od Amfilohija na Gorici! Izgleda i SUBNOR, pa im je trebalo nekoliko dana da se priberu i oglase saopštenjem. Uštedio mi je posao Miroslav Ćosović, juče na Analitici, da ne moram trošiti vrijeme na popis uzroka koji su me doveli u stanje (srećom) privremene oduzetosti! Iz kojeg me je trebalo, ma kakvi šamarom, macom (ne popom Macom) trijezniti!
Vjerovatno nijesam jedini kome se sve pomutilo - istorijski, ideološki, međunarodnopravno, politički, crkvenoslovenski i neohladnoratovski - kad sam uz skut Amfilohiju ugledao ambasadora Rusije. Dok su mu zemljaci krstarili Budvom pod parolom "na Berlin", ekselencija Nesterenko se družio sa fanovima onih koji nijesu prešli Zidani most!
Iskren da vam budem, vrijeme u kojem iz prve ne znaš je li neko muško ili žensko, komita ili žandar, četnik ili partizan, Rus ili Amerikanac... i nije neko vrijeme.
