Postojeći deficit spoljnotrgovinskog bilansa, ukazuje da se na konkurentnost izvoza mora uticati kroz cjenovne i necjenovne faktore. Najkraće, akcenat je na kvalitetu, produktivnosti, dizajnu, standardu, formiranje potrebne institucionalne infrasturkture, uvođenje olakšica za investicije u nove tehnologije i ograničenja uvoza zastarelih tehnologija, uspostavljanje standardizivanog sistema kontrole kvaliteta, insititucionalno rješiti izdavanje sertifikata koje prihvata EU, povećati broj transportnih dozvola sa zemljama gdje je taj problem prisutan, zaštititi interese privrede Crne Gore u skladu sa mehanizmima koje dozvoljava STO i dr. Evidentno je nedovoljno korišćenje raspoloživih kapaciteta - nerentabilnost, zastarjelost tehničko proizvodne opreme i zaostajanje u tehničko tehnološkom razvoju (povezati privredu sa univerzitetom). Glavni problemi koje izvoznici ističu jesu nedostatak dugoročnih kredita sa adekvatnim odloženim rokovima vraćanja i preopterećenost porezima i doprinosima. Međutim da bi pristupili kvalitetnijim izvorima finansiranja, moraju se ispuniti uslovi, makar na nivou osnovnog, inače imamo rasipanje resursa.
Kako do jeftinih sredstava: Problemi u pristupu jeftinijim izvorima sredstava su iskazani gubici u bilansima koji firme diskvalifikuju u dobijanju kredita kod banaka, ili IRF-a, postojeća velika zaduženost i neadekvatna usklađenost priliva i odliva novca, zastarela oprema koja ne omogućava konkurentnost na inostranom tržištu, neobrazovanost menadžmenta u dijelu finansija gdje treba primjeniti savreme instrumente poslovanja (osiguranje potraživanja, faktoring, forfeting) nepostojanje akumulacije da bi se mogli izdržati duži rokovi naplate pa je naplata avansna, po roku isporuke, ili kroz kompenzaciju. Posledica je sužen broj kupaca u inostranstvu, jer međunarodna trgovina se direktno oslanja na uslove odloženog plaćanja. Moramo ojačati prisustvo na inostranom tržištu organizovanijim nastupom kroz diplomatsko privrednu mrežu koja zastupa crnogorske interese. Robe koje idu iz Crne Gore moraju imati veće nivoe obrade od dosadašnjeg izvoza. Rješavanjem identifikovanih problema usloviće povećanje vrijednosti i kvaliteta izvoza, što će uz pozitivan trend investicija doprinijeti i smanjenju spoljnotrgovinske neravnoteže koja je na dugi rok neodrživa sa više aspekata. Spoljnotrgovinski deficit se ne smanjuje samo povećenjem izvoza već i smanjenjem uvoza, gdje struktura uvoza nam ukazuje koje privredne grane pogurati stimulacijama fiskalnim i finansijskim, da bi se deficit smanjio.
Izvoz se može unaprijediti kroz usvajanje novih, u svijetu sveprisutnih instrumenata obezbjeđenja potraživanja i finansiranja koja su raspoloživi preko izvozno kreditne agencije. Međutim, Crna Gora nema takvu uslugu, iako su sve ex YU republike to već učinile. Agencija toga tipa predstavlja dio izvozne infrastrukture koja izvoznicima obezbjeđuje: osiguranje izvoznih potraživanja, kreditiranje i garancija za obrtni kapital, garancija za dobro izvršenje posla, otkup inostranih potraživanja, srednjoročno osiguranje uvoznih kredita za nabavku opreme namjenjene proizvodnji za izvoz i tehničku pomoć preduzećima u izvoznim procedurama i marketingu. Potreba je prepoznata, fondovi se mogu obezbjediti, jer razvijeni svijet voli ovakve projekte, znanje i volja postoji, samo izbjeći negativnu selekciju na pozicijama odlučivanja i implementacije, a veličina i resursi Crne Gore dozvoljava nam optimizam za brze rezultate. (Autor ima iskustvo rada u Centralnoj banci, projektima Svjetske banke i komercijalnim bankama)
