Urednica Dokumentarnog programa TVCG Tanja Šuković rođena je 4. februara 1965. godine u Peći, kao četvrta kćerka u familiji. Kako kaže - prilično je žurila - pa se skoro desilo da se rodi na putu između kuće i bolnice. Zbog te okolnosti, njena majka je uvijek nalazila objašnjenje zašto se rado, brzo i lako odlučuje za putovanja.
Najranije djetinjstvo Tanja je provela u Andrijevici. Lijepo, ušuškano, bezbrižno... Kako je samo i moglo biti u sigurnom, socijalističkom vremenu, u jednoj crnogorskoj varošici, otkriva za naš portal.
Nakon Andrijevice, slijedi Titograd. Osnovna i srednja škola. Prvo ekonomska, pa onda čuvena podgorička Gimnazija. Za studiranje izabrala je psihologiju, na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirala je, mada nekako i slutila da to, ipak, neće biti njen životni poziv.
Slučaj ili namjera, više se ni ne sjeća, doveo je Tanju u Televiziju Crne Gore. Početak nesrećnih vremena u bivšoj domovini, poklopio se sa početkom njene novinarske karijere. Uslijedilo je i sve što podrazumijeva sudbina honorarca u tako velikim sistemima i tim teškim vremenima. Srećom, sredinom devedesetih godina osnovana je i prva nezavisna radio-stanica u Crnoj Gori, Antena M. Bilo je to mjesto gdje je moglo slobodno da se radi i misli. Tanja Šuković je, kratko, radila i za YUTEL. Poslije Antene M, dvije godine provodi u kompaniji Promonte. Godine 1998. vraća se u matičnu kuću, TVCG. Po njenim riječima, bila je dovoljna jedna Vešova (Velibor Čović - tadašnji glavni i odgovorni urednik) rečenica da je ubijedi da ostavi veliku platu i siguran posao. Rekao je: „'Ajde da pravimo istoriju“.
- Iako smo svi skloni da lako izgovaramo krupne riječi, taj period zaista jeste bio izuzetno i važan i težak. Bilo je to vrijeme velikog entuzijazma, sjajne ekipe i brojnih izazova. Bila sam, sedam godina, urednica i voditeljka Dnevnika, narednih sedam urednica magazina Pečat. Posljednje dvije, urednica Dokumentarnog programa TVCG. Kad „premotam film“ i prisjetim se ovih, skoro 25 godina novinarske karijere, sigurna sam da sam izabrala pravi životni poziv. Mnogo burnih dešavanja, mnogo putovanja, važnih događaja, bezbroj emisija i sagovornika. I prijateljstava za čitav život. I dalje mislim, kao i na početku, da je ovaj posao velika privilegija - kaže Tanja Šuković za Portal Analitika.
U braku je više od dvije decenije sa Darkom Šukovićem koji je, takođe, novinar. Imaju dvoje djece - osamnaestogodišnju Darju i trinaestogodišnjeg Danila.
Na TVCG je nedavno završeno prikazivanje njenog autorskog projekta Crnogorci u Latinskoj Americi, sjajnog dokumentarnog serijala o potresnim sudbinama potomaka naših iseljenika.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedjeljna jutra u roditeljskom domu. Nas šestoro za trpezarijskim stolom... Miris majkine pogače, priče mog oca... Ma, sve mi nedostaje... Moj otac, najviše.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogu sama da donosim odluke, pa makar i pogrešne.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Od starog pravim novo. Mislim na namještaj.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Istovremeno počinjem hiljadu stvari.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Toleranciju, strpljenje, humanost, posvećenost... Divim se ljudima koji imaju viziju i znaju kako da je ostvare.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Baš nemam nikakvu ideju.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Moji telefonski razgovori nikad ne traju tako kratko.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Zdrava, jaka i ukusna.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Iscjeliteljsku.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Darkom kad igra Bilbao - da konačno razumijem tu strast.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ništa zanimljivo.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Rendi Kraford: „Almaz“
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ponovo čitam Iva Andrića. I nekad i sad, omiljena „Gospođica“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Iran. Sigurno je drugačije od svega što sam vidjela.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Preduga je lista, razmišljam o ozbiljnoj redukciji.
Čemu se uvijek obradujete?
- Imam sedam imena za radost. Darja i Danilo, moja djeca. Milena, Matija, Anja, Ognjen i Mia, djeca mojih sestara.
Da li za nečim žalite?
- Uvijek kad sebe ne poslušam - žalim.
Bez čega ne možete?
- Bez telefona.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Danilu, jer sam mu otela računar da bih ogovorila na ova pitanja.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Neka bude jedna - samo zdravlje!
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ako govorimo o profesiji, onda su to Dnevnici za vrijeme bombardovanja, sedam godina magazina Pečat, serijal „Crnogorci u Latinskoj Americi“...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Neutješno plakala i čekala taj sudnji čas.
Kako biste voljeli da umrete?
- Najradije nikako. Još nijesam čula za način koji bi mi se dopao.
Koji bi bio vas epitaf?
- Pristalica sam kremiranja, a epitaf i urna baš i ne idu zajedno.
Priredila: A. POPOVIĆ
