Medijske slobode nijesu fiksirano stanje u nijednom društvu. Stanje medijskih sloboda u svakom društvu je rezultat odnosa snaga različitih sila, a prije svega medija i novinara naspram države. Ovaj dinamičan odnos ne mora uvijek da garantuje i pozitivan ishod po medijske slobode u određenoj državi.
Slučaj Crne Gore, kada govorimo o medijskim slobodama, jeste složen i nije tako jednostavan za razumjevanje. Simplifikovana tumačenja naše medijske stvarnosti, koja povremeno dobijamo sa nekih inostranih adresa vrlo često promaše suštinu naših problema.
Da vlasti često rade o glavi medijskim slobodama jeste stereotip gotovo u cijelom svijetu, ali se ne dešava tako često da i sami novinari mogu sa isto toliko strasti raditi o glavi tim istim slobodama. A dešava se.
Kada mediji ili novinari zaborave ili podcjene nivo ostavrenih medijskih sloboda one po pravilu budu vrlo lak plijen države. Kada se sloboda izražavanja shvata kao apsolutna, sloboda bez ikakvih granica, sloboda za samo moje interese i moje hirove, onda se nešto sumnjivo dešava sa tom slobodom.
Odavno isposvađana medijska zajednica u Crnoj Gori uspjela je da dovede u pitanje sve ono pozitvno što je stvoreno na planu medijskih sloboda u proteklih dvadeset godina. Zbog političkih i ličnih, razlika i interesa zaboravljeni su svi principi profesije i etike. Pitanje je dana kada će i vlast i opozicija postići konsenzus o ovako posvađanim novinarima i medijima. A tada će se desiti ono što se u ovakvim situacijama obično i dešava. Polje medijskih sloboda će biti suženo, a neki restriktivni zakoni će biti usvojeni.
Zato ovom prilikom kada čestitatmo svjetski Dan slobode medija posvađanim crnogorskim novinarima i medijima podsjećmo ih ipak da se prisjete šta to bijaše njihova profesija i šta bijahu izvorni principi na kojima je ona stvorena.
Ako mogu da se sjete!
Ranko Vujović
Medijski Savjet za samoregulaciju
