Svi najveći klubovi zvali su Stivena “Džija”, prosipali blago ispred njegovih nogu, najviše baš ruski skorojević koji je nešto ranije trgovao Čelzi! Sve ih je odbio i pokazao da u eri sportskog gladijatorstva još ima ponekog ko ne prodaje snove. Džerard će sjutra napuniti 34 i ovo je, najvjerovatnije, posljednja šansa da podigne pehar šampiona Premijer lige kao kapiten "redsa"!
Ovo je, izgleda, vrijeme u kojem koncept vrline nema podršku proviđenja! Inače se ne bi moglo desiti da čitav život posvećeno služiš ispravnom cilju, ubijaš se od treninga, brusiš svoj talenat i postaneš vrhunski igrač, ikona kluba, simbol pripadanja, uz Mančester junajted, najvećoj sportskoj instituciji na Ostrvu, ličnost koju s poštovanjem pozdravljaju na svakom stadionu... i onda, kao takav, fatalno pogriješiš...
A da sve bude kolosalna antiteza principa nebeske pravde, na Džerardovoj nesreći profitirao je neko ko se u božije zapovijesti ne uklapa ni 10%! Biću pristojan, pa neću kazati da Boga nema, ali osnovano sumnjam da u neđelju popodne na Enfild Roudu nije znao šta radi?! Najbolje što mogu da smislim kao Njegovo opravdanje je da su mu se diljem planete, u Ukrajini naprimjer, stvari otrgle kontroli, pa je na momenat pobrkao Džerarda i Murinja!I umjesto da kazni, nagradio čovjeka koji je destrukciju i kukavičluk pretvorio u filozofiju uspjeha!?
Mada, odmah vidim, nijesam Mu neki advokat. Jer, i ja primjećujem feler odbrane - to nije pitanje trenutka, to je stvar koja traje deceniju. Samoproglašeni "Posebni", naočigled svijeta i Stvoritelja, "parkiranim autobusom" osvaja trofeje i ubija duh igre! Ne prezajući da "Big" Sema Olerdajsa licemjerno optuži kako Vest Hem "igra fudbal 19. vijeka", pošto mu je njegovim oružjem uzeo bod na Stamford Bridžu, krajem januara! Ili da “pljune” sudiju, nakon prvog poraza doma , od fenjeraša Sanderlenda, zaboravljajući da ga je samo koji mjesec ranije upravo “čovjek u crnom” spasio na istom mjestu, razbojničkom krađom Vest Bromiča!
Ok, arogantni Portugalac jeste fabrika uspjeha, ali njegov fudbal nije interesantniji od proizvodnje u Željezari Nikšić. Kad bih htio da ga pohvalim rekao bih da je unaprijedio Hererin "katenačo" tako što je svoje napadače pomjerio još koji metar nazad!
Stvar gorom čini i to što bi maksimalnu korist iz neđeljne tragedije na Enfild Roudu mogao da izvuče Mančester Situ,još jedan primjerak sve prisutnije vrste - mega klubova bez stila i tradicije. Skupina legionara okupljenih oko džakova para što ih je na "plavoj strani" Mančestera izručio jedan od onih koji su se prilikom prvog susreta sa fudbalskom utakmicom čudili zašto samo jedna lopta, a 22 igrača!? Doduše, tamo profesor Pelegrini nije kastrirao talenat Agera, Silve, Džeka i družine, pa gledalac nema dilemu je li zalutao na ogled kenijskih i etiopskih dugoprugaša.
Sve skupa, međutim, način na koji je Liverpul izgubio od Čelzija, kolac je u srce etike i estetike sporta, ali i strašna poruka da se na ovom svijetu vrlina ne isplati. Pošto ni najmaštovitiji opisi raja ne pominju fudbal kao zagrobnu zabavu za mase pravednika, postavlja se pitanje šta je činiti Stivenu Džerardu? Dići ruku na sebe bilo bi nehrišćanski i nesportski. Rješenje je jedno - boriti se do kraja. Smazati protivnike u posljednje dvije utakmice i čekati da Everton, najljući Liverpulov rival, zaustavi Siti!
O, kako bi to bilo džentlmenski! Kako bi to bilo engleski! Bilo bi to tako pravedno!!! Tako dobro za oporavak vjere - u čovjeka i vrlinu!!!
I, da ne bude zabune, na Ostrvu, moji klubovi su Mančester junajted i Seltik. No, kao svaki pravi fudbalski čovjek, znam da je od tri kandidata za titulu, samo Liverpul klub koji zaslužuje poštovanje.
A, kad se u nekom društvu zaboravi na poštovanje, slijede mu, neminovno, teški dani. Ima li boljeg dokaza od nas.
Antena M
