Politička opredjeljenja crnogorskih birača oblikuju socio-kulturne okolnosti, ali i same političke partije vođene interesom za dobijanjem glasova. Na biračkom mjestu naši glasači se najčešće ne vode racionalnim, već nacionalnim, vjerskim i ideološkim interesima.
Sociolog Ivan Radojičić za Dnevne novine kaže da objašnjenje motiva građana prilikom izbora političke opcije treba tražiti u autokratskoj vladavini na kojoj se baštini naša istorija i patrijarhalna porodica kao njena inicijalna kapisla.
U Crnoj Gori postoji još uvijek jak "kult" lidera, što je odraz neslobodnih, autoritarnih matrica mišljenja koje mogu da uspore integraciju crnogorskog političkog prostora u globalne tokove moderne demokratije, kaže profesor Filip Kovačević.
Dugotrajnost i nesmjenjivost vladajućih struktura uslovila je stvaranje čvrstih koruptivnih mehanizama koji prilaze glasačkom procesu kao polju za zloupotrebu teškog materijalnog položaja birača, smatra Kovačević.
"Na taj način, procedura koja bi trebalo da bude vrhunac slobode i kontrole nad sopstvenom sudbinom, pretvara se u svoju suprotnost: glasači su bukvalno ucijenjeni da glasaju one koji koriste poluge vlasti za svoj politički profit".
Jak uticaj na glas birača imaju sociokulturni faktori kao što su pripadnost određenoj naciji i vjeroispovijesti.
"Birači u Crnoj Gori uglavnom svoj glas daju onoj partiji sa kojom se identifikuju na osnovu pripadnosti crkvi, naciji i veoma rijetko na osnovu nekog stava vezanog za neko društveno ili ekonomsko pitanje. Takođe postoji i određeni trend idolo-poklonstva, gdje birači glasaju za partiju samo zbog harizme nekog političara bez ikakvog stava o samoj partiji za koju glasaju" smatra politikolog Vladimir Jovanović.
"Političke partije ovakav profil glasača koriste, što se može vidjeti prilikom izbornih kampanja kada se podstiču nevidljive razlike i zloupotrebljavaju crkve, zastave i druga identitetska obilježja bacajući u sijenku bitna politička i ekonomska pitanja" zaključuje Jovanović.
Postoji slaganje među stručnjacima da će se stanje u perspektivi promijeniti i da će se birači više osvrtati na ekonomska i pitanja od važnosti za njegov svakodnevni život. Analitičari navode više argumenata za ovu tvrdnju.
Profesor Kovačević u pritisku nezavisnih medija, autonomnih nevladinih organizacija i opozicionih partija, vidi pomake u promjeni situacije od posljednjeg izbornog ciklusa time što se prostor za zloupotrebe smanjuje.
"Što institucije budu omogućavale slobodnije izraženu volju glasača, to će za veliku većinu glasača doći do izražaja aspekti kao što su partijski programi", smatra Filip Kovačević.
Slično razmišlja i Vladimir Jovanović koji misli da je profil iracionalnog glasača u izumiranju usljed sve većeg broja obrazovanih građana i sve veće zainteresovanosi istih za politička i svakodnevna društvena pitanja, što predstavlja svojevrsni izazov za političke partije u Crnoj Gori.
Očigledno je da naši građani ne vrednuju političke opcije po onome što je njihov konkretni učinak, već se opredjeljuju na osnovu drugih faktora. Politička kultura je takva da forsira autoritarni tip birača i podgrijava podjele različite vrste. Znamo čime je takva kultura rezultirala u posljednjih dvadesetak godina. Svi društveni faktori, počev od obrazovanja do medija, moraće da porade na razvijanju pojedinca koji je sposoban da donosi racionalne odluke jer od tih odluka zavisi i on, ali i čitavo društvo.
