Ona smatra da nasilje u porodici prijavljuje veoma mali broj žrtava, a kao najčešće razloge za ostajanje u takvoj zajednici navodi djecu, prijetnje nasilnika, ekonomske probleme, neobaviještenost o svojim pravima, kao i obećanja nasilnika da će se promijeniti, osjećaj stida, sramote zbog neuspjelog braka, fizičku i psihičku iscrpljenost, a vrlo često i neefikasnost institucija.
„U drugoj polovini 2013. godine imale smo 11 žena starosti preko 70 godina, četiri od 18 godina i tri djevojčice koje su bile žrtve nasilja“, kazala je Zeković.
Direktorka SOS telefona objašnjava da je njihovim klijentkinjama pružena specifična podrška i osnaživanje za izlazak iz nasilnih situacija, kao i informisanje o zakonskim pravima i svim postojećim servisima i mehanizmima zaštite. Neke klijentkinje su upućene i na specifične servise unutar organizacije poput pravne i psihološke pomoći i sl.
Ona je navela da je SOS Podgorica tokom svakodnevnih dežurstava imala 1.037 poziva, od čega je konkretnih slučajeva bilo 247, a pravna pomoć je obezbijeđena za 122 klijentkinje, a psihološka za 43.
Zeković ističe da broj prijava za nasilje u porodici raste, ali da ne znači da je ova pojava u porastu, već da su žene i ostali članovi porodice odlučniji da potraže pomoć i progovore o nasilju koje trpe, piše Dan.
Direktorka SOS telefona je saopštila da zlostavljana žena nije uvijek spremna za promjenu situacije u kojoj je izložena. Smatra da osobe koje pružaju stručnu pomoć treba da prepoznaju u kojoj fazi spremnosti za promjenu se nalazi zlostavljana žena, da joj pomognu u sagledavanju situacije i mogućnostima izlaska iz nasilja i osnaže je da kontinuirano razmišlja i radi u pravcu promjene.
Izvor: Dan; foto: prcentar.me
