Neustrašivi Kotoranin ušao je u drugi krug u kome je 1058 kandidata, i njima predstoji dalja selekcija koja će podrazumijevati lično upoznavanje sa žirijem, i detaljnu elaboraciju motiva koji su ih opredijelili da se upuste u do sada najopasniju misiju. Kompanija Mars One, sa sjedištem u Holandiji, na kraju će izabrati četrdesetak kandidata koji bi trebalo da 2025. godine osnuju prvu ljudsku koloniju u svemiru.
Mladog Kotoranina nisu pokolebale u naumu da osvoji Crvenu planetu ni informacije koje kažu da su američki naučnici ocjenili da su letovi prema Marsu osuđeni na neuspjeh, te da svi koji se upuste u ovakvu avanturu, vjerovatno, ne bi uspjeli da prežive misiju.
Naučnici tvrde da NASA nema tehnologiju koja bi mogla da obezbijedi preživljavanje astronauta i kažu da postoji tridesetak rizika među kojima su gubitak vida, psihički poremećaji, demineralizacija kostiju, gubljenje mišićne mase, kao i izloženost svemirskom zračenju.
Komentarišući poruke naučnika koje nisu ni malo optimistične, Miloš naglašava da je svjestan opasnosti, ali da ga to neće pokolebati.„Govorimo o najvećem poduhvatu u ljudskoj istoriji, bilo bi začuđujuće da opasnosti i poteškoća nema. Da je bezbjedno i lako, ljudska rasa bi odavno naseljavala više planeta. Robotizovane misije se nalaze na tlu Marsa već preko 40 godina, tako da je naučna zajednica dobro upoznata sa uslovima na samoj planeti. Međutim, roboti ne traže raznovrsnu hranu, ne moraju da spavaju osam sati dnevno, ne kvare se toliko često kao ljudi, ne nedostaje im majka, i nemaju emotivnih kolebanja po polijetanju. Poslati čovjeka je izazov potpuno nove vrste, ali nije nemoguć jer unaprijed znamo koje je prepreke potrebno prevazići“, kaže Vujković.
Naš sagovornik podsjeća da ljudsko tijelo nije prilagođeno ni osvajanju planinskih vrhova, zaranjanju na dno okeana, kao ni boravku na polarnim temperaturama, pa je čovjek svojom domišljatošću sve to uspio.
Miloš kaže da ga pesimistične poruke koje se mogu pročitati po medijima ne mogu odvratiti, jer smatra da je u istraživanja uloženo mnogo novca i vremena.
„Napravljeni su veliki pomaci i zaista me interesuje ko su ’naučnici’ koji stoje iza vijesti, ’Let na Mars je osuđen na neuspjeh’. Zanima me kojim se oblastima nauke bave i kakve su njihove kvalifikacije kad je istraživanje svemira u pitanju. Prisjetimo se samo da je većina naučne zajednice prije jednog vijeka uniformno stajala iza tvrdnje da metalni avioni nikada neće poletjeti, a oni, nekim čudom, ipak lete“, nepokolebljiv je Miloš Vujković.Upitan zašto je, ukoliko bude izabran za misiju na Mars, to njegov životni poklon, pored svih rizika koje nosi, Miloš ističe da se najviše plaši propuštenih i neiskorištenih prilika.
„Nikada sebi ne bih oprostio da za desetak godina gledam neke druge ljude kako nogom prvi put kroče na tlo druge planete, da znam da sam možda mogao biti jedan od njih, a odlučio da ne budem. Svi ostali egzistencijalni strahovi su zanemarivi u poređenju sa ovim strahom, bar u mom slučaju. Velikog uticaja na moje stavove ima činjenica da nisam vjernik, i da ne vjerujem u druge živote – imam jedan, i želim da vidim, naučim i osjetim dovoljno toga da mi na njegovom kraju ne bude žao ničega. Živjeti samo da ne bi umro za mene nema smisla.Upravo zbog toga, zbog šanse da, na neki način, doprinesem ljudskoj vrsti, da ne budem samo dio tereta, smatram ovu šansu poklonom“, kaže na kraju Vujković.
S. KAPETANOVIĆ
foto: zoandisagne.me, facebook.com
