Preminuo Čedo Vuković

Rođen je 28. septembra 1920. godine u Đulićima (Andrijevica). Gimnaziju je završio u Peći, književnost studirao u Beogradu. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe.

Od 1945. godine živi i radi u Beogradu, a od 1953. u Crnoj Gori. Uređivao je časopis Stvaranje do penzionisanja, 1972. godine. Bio je član Savjeta Crne Gore, više puta je biran za predsjednika Udruženja književnika Crne Gore, u dva navrata je bio potpredsjednik CANU i nosilac je povelje – Istaknuti kulturni stvaralac Ministarstva kulture Crne Gore. Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a za književnost, dvostruki je dobitnik Trinaestojulske nagrade Crne Gore, Zmajeve nagrade (Novi Sad), Nagrade Udruženja književnika Crne Gore, Nagrade Grada teatra „Stefan Mitrov Ljubiša” (2008), kao o drugih nagrada i priznanja. Ima više domaćih odlikovanja i Orden Republike Francuske.

Književni rad: pripovjedač, romansijer, dramski pisac i esejist. Djela su mu prevođena na više stranih jezika. Najznačajnija djela su: Vitorog (1948); Pripovijetke (1949); Visine(1952); Svemoćno oko (1953, 2005); Bez redenika (1955); Tim Lavlje srce (1956); Mrtvo duboko (1959); Letilica profesora Bistrouma (1961); Halo nebo (1963); Poruke (1963); Razvođe (1968); Sudilište (1971); Sinovi sinova(1979); Na bjelinama vremena (1986); Rijeka (1988); Mitski dekameron (1989); Deveta zora (1990); Harmonija(1992); Snovi mikrokozma (1993); Makarije (1994); Izabrana djela za djecu I–II (1994); Sabrana djela I–II (2000);Crnogorsko proljeće (2006).

Priredio je više izdanja: Petar I Petrović: Freske na kamenu (1966); Nadvremenski glasovi (1971); Izviriječ(1973); Petar I Petrović: Poslanice (1993).

Posvećena su mu dva okrugla stola: „Književno djelo Čeda Vukovića”, CANU, 1992, „Književno djelo Čeda Vukovića”, Spomen-dom Reževići, 1998, a doktorska disertacija Zorice Radulović: Jezik i stil Čeda Vukovićaobjavljana je u izdanju Unireksa iz Nikšića 1994. godine. Knjigu intervjua Budislava Kralja, Između riječi i djela, objavilo je Obodsko slovo, Podgorica 2000. Književna djela Čeda Vukovića izuzetno su prisutna u školskim programima u zemlji i u regionu. Tim Lavlje srce štampan je u Beogradu, Novom Sadu i Čačku, gdje je štampan i roman Letilica profesora Bistrouma, a na italijanskom jeziku je objavljen roman Tim Lavlje srce.

Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 24. juna 1977, a za redovnog 22. oktobra 1981. godine.