Politika

MITRIĆ: Lekić ne može biti gradonačelnik zbog godina

blagota
K
ada se pravo shvati u okvirima pravde, kada se pravda prihvati kao stožer prava, onda je to pravo legitimno u svom izboru i legalno u svojoj primjeni, pa tada pravo postaje sve manje prinuda, a sve više svojevrsna sloboda.

MITRIĆ: Lekić ne može biti gradonačelnik zbog godina
Portal AnalitikaIzvor

To bi trebalo da bude međa vladavine prava (zamalo ne napisah „međa vuka manitoga“). Iz ovoga slijedi (ne iz međe vuka manitoga, nego iz međe vladavine prava) potreba da se svakome omogući da živi u pravnoj državi koja bi bila u stanju da obezbijedi puni legitimitet i legalitet svih društvenih odnosa.

U ovom smislu, ako malo dublje uđemo u proces kandidature, kao političko-pravnog fenomena, uvjerićemo se da ona nije „makla sa mjesta“ još od ranijeg sistema iz doba socijalizma, uprkos promjenama u političkom i pravnom sistemu Ustavom iz 1992. godine. Sve je isto, samo je razlika u nazivima organa – tada Kadrovska komisija, sada Predsjedništvo stranke, tada Centralni komitet, sada Glavni odbor. A građani u cijelom procesu kandidovanja „mrtvijem snom spavaju“, sve do dana izbora, a neki i toga dana. U razvijenim demokratijama vodi se bespoštedna borba, javna dakako, pred svojim biračima i pristalicama za nominaciju za kandidata stranke putem glasanja.

U ovom smislu osvrnućemo se na predstojeće lokalne izbore u dijelu položaja kandidata za gradonačelnika Glavnog grada, kao najznačajnijeg gradonačenika u državi. Kao građanin Podgorice (Titograda) još od 1974. godine, pa sve do dana današnjeg i dalje, nadam se, primjećujem da u mom ličnom ogledalu nijedan kandidat nije „po mjeri“.

Prvo, Aleksa Bečić nije mlad, nego premlad za gradonačelnika, zatim Nikola Martinović nema nikakvog političkog iskustava, Migo Stijepović je dobričina, ali to nije uvijek dovoljno, a Miodragu Ćakiju Lekiću stoji na putu nepremostiva pravna prepreka koja se zove „sila zakona“. Zato što on ne može zasnovati radni odnos jer je to pravo potrošeno njegovom starosnom granicom, pa se njegova kandidatura pokazuje necjelishodnom. A dao je Bog – imali smo već takvih primjera u našoj kadrovskoj zbilji: prije 10-ak godina na rukovodećem mjestu jedne vrlo važne institucije postavljen je kandidat kome je isticao radni vijek „po sili zakona“. Poslije malo pravne „frke“ ( pala je, čak, i jedna ostavka) sve je došlo na svoje mjesto tako što je nakon nekoliko mjeseci ponovo održana sva izborna procedura za to visoko rukovodeće mjesto.

Iako sam potpuno svjestan da više nijesam ni od kakvog savjeta, ponajmanje političkog, ovim saopštavam svoj lični utisak.

(pobjeda.me)

 

 

Portal Analitika