Svojevremeno je svedočenje Moldavke izazvalo potrese na crnogorskoj političkoj sceni I kreiralo “aferu S.Č.” Naime, Čabotarenko je u novembru 2002. godine ispričala kako je bila žrtva trgovaca ljudima u Crnoj Gori i optužila konkretnu četvoricu, među kojima i tadašnjeg zamjenika vrhovnog državnog tužioca Zorana Piperovića, da su je uzajamno preprodavali i podvodili, primoravali na seks i prostituciju.
Piperović i ostala trojica koje je okrivila odmah su uhapšeni i protiv njih je otvorena istraga, a Čabotarenko je za to vrijeme bila u skloništu NVO „Sigurna ženska kuća“. Njeno svjedočenje izazvalo je političku buru, a iz međunarodne zajednice su, mjesecima, svakodnevno stizale poruke da se slučaj mora istražiti do kraja i krivci privesti pravdi. Čak su i ambasadori EU tada stigli u Crnu Goru i sa konferencije za novinare koju su organizovali zatražili da protiv osumnjičenih bude podignuta optužnica.
Čabotarenko je, nakon dva mjeseca svjedočenja pred tada istražnom sutkinjom Osnovnog suda u Podgorici Anom Vuković, u januaru 2003. godine odvedena iz Crne Gore. Sutkinja je zaključila da njeno prisustvo više nije potrebno za tok postupka, a međunarodne organizacije su je već sjutradan odvele na, do danas, nepoznatu lokaciju. Dan nakon što je S. Č. napuštila Crnu Goru, iz pritvora su puštena i četvorica osumnjičenih.
Tek nepunih pet mjeseci kasnije tadašnji osnovni tužilac u Podgorici Zoran Radonjić obustavio je krivični postupak, uz obrazloženje da nema dovoljno dokaza.
Afera je, međutim, i nakon te odluke potresala Crnu Goru, a „ulje na vatru“ dolivala je sutkinja Vuković koja je bila uporna u stavu da je trebalo podići optužnicu, mediji, NVO i svakako međunarodne organizacije, ali i diplomatski predstavnici u našoj zemlji. Godinu i po nakon pokretanja afere, u aprilu 2004, Vlada je formirala posebnu komisiju koja se bavila postupanjem policije u ovom slučaju, a stav komisije koja je rad okončala tek nekoliko mjeseci kasnije, u novembru, ponovo je uzburkao javnost. Između ostalog, u izvještaju je zaključeno da je pasivno i neprofesionalno ponašanje MUP-a u velikoj mjeri doprinijelo stvaranju same afere.
Aferu „S. Č.“ ponovo je oživio Zoran Piperović koji je odlučio da tuži moldavski državljanku zbog lažnog svjedočenja.
Dvije presude koje su do sada izrečene u ovom predmetu oborene su i suđenje kreće iznova 23. aprila. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Nada Rabrenović, koja je do sada vodila proces, oba puta je oslobodila Moldavku krivice.
Viši sud u Podgorici novim rješenjem naložio je da predmet ovog puta bude dodijeljen drugom sudiji. Vodiće ga Goran Đuković.
Presuda sutkinje Rabrenović ukinuta je zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka. Viši sud upozorava u rješenju u koje je Portal Analitika imao uvid, da se presuda bez valjanog obrazloženja dokaza, po slobodnom uvjerenju, svodi na presudu po opštem utisku i osjećanju.
- Prvostepeni sud ne postupa u skladu sa nalozima i u obrazloženju odluke ne daje valjano i prihvatljivo objašnjenje u pogledu analize dokaznih sredstava, niti je na određen, dosljedan i logičan način obrazložio činjenične zaključke koje je izveo posredstvom ocjene istih – piše u rješenju..
Sudije Višeg suda upozorile su da se prvostepeni sud nije pridržavao odgovarajućih načela dokazivanja, i posebno ukazuju na stranu 30 osporene presude.
„...Iako ne postoji nijedan dokaz da se poznaju Zoran Piperović i okrivljena Svetlana Čabotarenko, odnosno da je okrivljenu Svetlanu Čabotarenko oštećeni Zoran Piperović maltretirao, podvodio ili kupovao, nije se moglo u ovom postupku nesumnjivo utvrditi ni da se ne poznaju, jer je u ovom postupku bilo potrebno upravo dokazati da se Zoran Piperović i okrivljena nijesu nikad sreli. Shodno citiranom, jasno je da je nižestepeni sud na pogrešan način pristupio ocjeni dokaza i rasvjetljavanju činjeničnog stanja, budući da bi substijarni tužilac Piperović, ukoliko se rezon suda prvog stepena prihvati kao pravilan, morao dokazivati da nijednog trenutka u periodu od više godina (koliko je Čabotarenko, koja se nije precizno izjasnila o vremenu kada je pretrpjela inkriminisane radnje od strane tužioca, navodno boravila u tadašnjoj SRJ i Crnoj Gori) nije imao kontakt sa optuženom – a što je realno neizvodljivo”, upozorile su sudije Višeg suda.
Za Viši sud je neprihvatljiv i stav sutkinje Rabrenović da „iako nije dokazano da je Zoran Piperović doveo okrivljenu u noćni klub ’Oskar’ i prodao vlasniku, takođe nije dokazano ni suprotno, pa samim tim nije dokazano da je ovaj dio iskaza okrivljene objektivno lažan“.
- Prvostepeni sud pri tom zanemaruje da se negativne činjenice, po pravilu koje važi i za predmetni slučaj, ne dokazuju, te da se sud imao držarti principa da su tvrdnje optužene objektivno lažne ako nijesu potkrijepljene niti jednim dokazom, a tim prije ako su opovrgnute izvjesnim dokaznim sredstvima – navodi se u rješenju.
Sudije ukazuju i na hipotetičke sudove iz presude sutkinje Rabrenović, upozoravajući da su pretpostavke neprihvatljive, jer ne posjeduju snagu argumenata na kojima se temelji ispravna i zakonita sudska odluka, već upućuju na nesigurnost suda u sopstvene zaključke i zato neminovno rezultiraju ukidanjem presude.
- Evidentno je preuranjen i neodrživ zaključak prvostepenog suda da njen umišljaj nije dokazan, s obzirom da detaljnost navoda Čabotarenko nedvosmisleno ukazuje na postojanje svijesti i upravljenost volje na davanje neistinitog svjedočenja, s obzirom da je logički nepojmljivo da duševno zdrava osoba nesvjesno i nevoljno na tako iscrpan način predstavlja tok predmetnih životnih događaja – piše u rješenju Višeg suda koji se poziva na predmet iz istrage iz 2002. godine u kojem se ne navode bilo kakve sumnje u duševno zdravlje Čabotarenko.
Osim Piperovića, od nekada četvorice okrivljenih, Čabotarenko je tužio i Ekrem Jasavić.
