Takođe, u zapadnim i istočnim kulturama, neki izbjegavaju sreću jer misle da ih to čini gorom osobom i da bi ih drugi mogli da vide kao sebične, dosadne ili "plitke".
U nezapadnim kulturama, poput Irana i susjednih zemalja, strahuju da će im njihovi prijatelji, "zlo oko" ili nešto treće zamjeriti sreću i da će na kraju biti suočeni s teškim posledicama zbog kojih će patiti.
U Americi se, s druge strane, uzima se zdravo za gotovo da je sreća jedna od najvećih životnih vrijednosti, a generalno gledano zapadne kulture pokreće potreba da povećaju sreću i smanje tugu.
Psiholozi dr Mohsen Joshanlo i dr Dan Veijers kažu da mnogo ljudi i kulture imaju tendenciju da zaziru od nekih oblika sreće iz različitih razloga.
Dr Joshanlo i dr Veijers dodaju da je kulturni fenomen da nekim pojedincima sreća nije primarna vrijednost.
Naučnici kažu da izbjegavanje sreće postoji u svim kulturama, ali je ona više cijenjena u zapadnim, dok su u nezapadnim kulturama ideali harmonije i sklada često u sukobu s potragom za ličnom srećom i afirmacijom individualnih vrijednosti.
Na primjer, u istočnoj Aziji vjeruju da je neprimjereno izraziti sreću u brojnim društvenim situacijama, a slično tome, Japanci su manje skloni da uživaju u pozitivnim emocijama od Amerikanaca.
Izvor: B92.net; foto: newsinmind.com
