Svi Rusi u jednoj državi - zvuči poznato odavde do Krima. Kome se pričinjava da je to ono što smo i mi okušali, dobro mu se čini, iako mu se s toga o glavi radi po starom receptu.
Sve to ima svoj istorijat, a seže odavde do Grahovca i 1858. godine.
Pouke Grahovca: Tada je na Grahovo prispio jedan od najvećih junaka Krimskog rata, general Otomanske imperije Husein-paša i prvi do njega general Kadri-paša. Kad su u najvišu potencu, Crnogorcima su muda do koljenah.
Ovijem generalima, što su ig začikali na Grahovo, po zemlji su se vukla od veljeg jazuka koji su u alijansi s Britancima i Francuzima, nanijeli Ruskoj carskoj vojsci u Krimskom ratu (1853-1856). Tako osiljeni, otaborili su na sred ravnog polja Grahovskoga čekajući Crnogorce da im izidu na biljegu. Knjaz Danilo je posla na megdan četiri iljade Crnogoraca (nije ima više) na dvanaest tisuća ljutih osvajača ovjenčanih krimskom slavom. Crnogorci nijesu imali što da traže u polju no su ih sačekali na Grahovcu u vrletima iznad Grahovačke rijeke, da bi strateški kontrolisali, u vrelini bitike, pristup vodi za protivničke konje i junake... Od vode, uzgred rečeno, nijesu obidovali, ako ih Crnogorci ne pripušte. Trećeg dana okršaja jedva je, od onoliko tisuća, ostalo oka za svjedoka. Jedva je preteka general Husein a Kadri general nije bio kadar da spasi glavu. Crna Gora je, suvereno izvojevala pobjedu, bez ijednog saveznika, bez Rusije - krimskog gubitnika, i bez Srbije, turskog podanika, koja se vladala po „Turskom ustavu” napisanom turskom rukom u Carigradu 1838. godine uz asistenciju Rusije.
Krim prije, Krim poslije: Grahovac je odjeknuo kao Olimpijada a Napoleon III je lično čestitao knjazu Danilu svijetlo oružje i Crna Gora se razgraničila prema Otomanskoj imperiji. Izvještaji o pobjedi su pljuštali na sve strane. Srbija se nije živa čula, ali prečanski Srbi, pod Ausro-Ugarskom, su izjavili oduševljenje. Sa debelim okašnjenjem Rusija se oglasila preporukom da se Južni Sloveni udruže oko jednog zajedničkog stožera-ujedinitelja, Srbije, da bi se otarasili Otomana! No, taj prijedlog je imao širi interes od skidanja turskog jarma. Drugi jaram je pripravljan „za međeda skovana sjekira” - da Rusija preko Balkana dođe do Mediterana. Tako je startovala krimizacija Crne Gore koja bi u geopolitičkim podjelama uvijek bila nečiji kusur, „izgub da (mu) namiri”. Kako tade tako i ostade.
Krim prije, Krim poslije. Ta teza je sasvim prosvijetljena kad je došlo do ruske SAO-izacije Krima. Svi Rusi, ili svi Srbi u jednoj državi, sasvim svejedno, cilj je isti, samo balavani fale! Budući da su savremeni četnici pritekli u pomoć braći u okupaciji Krima, balvanizacija nije isključena. Najreprezentativniji srpski brend konačno je prispio za eksport.
Valjda zato je poznati Srbo-Amerikanac, košarkaš Marko Jarić, procijedio lucidno: pored odliva mozgova iz Srbije se sad odlivaju i četnici!
Crnogorska kriza: Opet „Istočna kriza”. Sada je nama u Crnoj Gori krenulo, kao po nekom Marfijevom zakonu "Ako nešto može poći naopako, poći će u najgorem trenutku". Baš tako i baš sada, svi putevi iz CG vode u BG. Pozicija i opozicija, državni i slobodni mediji - svi koaliraju posredno i neposredno, na istoj stazi, da s Beogradom kuju planove, okivajući Crnu Goru u Krim, i locirajući je na pjenu od potopa. Neki njeni istoričari naglo postaju teoretičari države i prava. Provjeravaju validnost referenduma i izmiještaju Crnogorce, bez pitanja i pogovora, iz građanskog društva u etnos-etničku grupaciju. Izazivaju, politički, getoizaciju bez priziva. Prozivaju druge entitete, (manjinske nacije) da provjere svoje opredjeljenje na referendumu 2006. godine.
Zamjera im se, između redova, što su glasali za Crnu Goru samo zbog toga što nijesu htjeli Veliku Srbiju. Jednostavno je, a to teoretičari hoće da iskomplikuju: glasali su za nju, jer više žele svoju državu no tuđu. Više vjeruju maloj Crnoj Gori nego Velikoj Srbiji... I prebacuje im se; da su između dva zla birali manje, potura im se kukavičje jaje! Svi znamo, svi koji su glasali za Crnu Goru birali su između dobra i zla i izabrali dobro. S kojim pravom to neko može naknadno da provjerava usmeno kada su se, pristalice svoje države opredijelili pismeno...I sve je priznato urbis it orbis!
U temelje demokratije se udara onda kada se posumnja u 50+1 a kamo li u, bez presedana, nametnuti standard od 55,5 odsto. Jedan teoretičar postreferenduma navodi primjer Makedonije koja se navodno koleba, da provede građansku državu i sa nacionalnom većinom od 60%. Pri tome, naslućuje spas crnogorskoj državi u integraciji - sa Srbima, kao da neko njih dezintegriše u Crnoj Gori. Naprotiv oni dezintegrišu Crnu Goru nastojanjem da od nje naprave srpsku a ne građansku državu. Teoretičar ne sluti da bi to bio krimski substitut za izgub Velike Srbije ali sluti se da bi takva udruga premašila 70 odsto stanovništva, što bi obezbijedilo stabilnu većinu. Znači li to da bi ta naci-udruga, etnički ostatak, stabilno, uspješno i opravdano maltretirala – ostale? Srbi, po difoltu, maltretiraće svakoga, a Crnogorce u svakom slučaju. Ovo se dešava s toga što je ova vlast za manje od decenije devastirala vlastiti učinak. Umjesto da rođeno dijete njeguje, ona ga retardira uz pomoć ovakvih teorija.
Kad je većina sumnjiva: Kako bi marfijevci rekli: „Svako rješenje rađa nove probleme”... Ali, čemu dodatno stimulisanje problema od vlastite vlasti i države? Od demokratske podrške vrlo ozbiljne većine, izazivaju sumnju, umjesto da učvrste nesumnjivo. Na ovom, politički trustom regionu, kao pobjednici isključivo vladaju - ratni gubitnici. Oni ne znaju, kao ni društva u kojim vladaju, da u građanskom ratu nema pobjednika pa zato takvi ne bi mogli pobijediti ni u miru. Ali ovđe može sve i svašta. Sve svoje huškače drže uzase i dalje ih rehabilituju i unaprjeđuju. Otpremaju ih u deplomatiju (a ko drugo da ih zastupa?)! U svojim medijima i Javnom servisu ih ćeše i tetoše ili ih šalju u zaslužene mirovine s nezasluženim beneficijama. Uostalom svi mediji u Crnoj Gori se ponose takvim zastiđem. I ako su svi oni beznačajna imena, obavljaju značajne poslove za gospodare izgubljenog rata i mira.
Vlast osvaja nove podanike i usvaja nove najamnike za nove teorije za krim(inal)izaciju Crne Gore. Tako je Javni servis CG, pozvao vojnog analitičara, znanog ratnog huškača iz Beograda, Miroslava Lazanskog da im protumači rusku odiseju na Krimu. Ako baš ništa ne znaju o Odiseji, makar neka im neko iz Ministarstva vanjskih poslova, ili osnivač medija – Skupština - objasne da oni koji uvoze trojanske konje uvlače izdaju u Crnu Goru. Ili se, možebiti, i takva perverzija naziva patriotizmom ka’91. godine. Uostalom, kakva je to suverena zemlja i spoljna politika koja nema nikoga svoga da joj protumači Krimizaciju.
Ovakve post-referendumske teorije i teoretičari kao da, ove 2014. godine, podmeću izdaju onima koji nijesu Crnu Goru izdali niti obrukali ’91. godine i koji su se za nju opredijelili 2006. Mnogi i ranije... Izgleda da u pristalicama Crne Gore vide unutrašnjeg neprijatelja! To rade oni koji su izgubili rat boreći se za crnogorski krim, a izborili se za kriminal!
