Društvo

Imuna država

1104miljo
U Crnoj Gori se već neko vrijeme ubija u parovima. Nije dovoljno jedno, već dvostruko ubistvo. Poslije se nadležni rutinski izjasne da je sve pod kontrolom. U javne birtije odavno ulazimo pod video nadzorom. Valja očekivati i rengen-sken pošto, izgleda, policiji nije lasno naoružane bandite razoružati. Gotovo da ne postoje tzv. dobra mjesta đe se čovjek može sigurno osjećati uz čašicu i prijatelje. Od rengena je jednostavnije razoružati sumnjive goste za koje nadležni imaju podebele sivo-crne CV-ije. Međutim, oni su potrebni jer će, u nekom trenutku, možda odraditi i neku prljavštinu u ime nadležnih. Otuda, a otkud drugo, baš ti imaju pravo na oružje. Na tu tradiciju je bilo manje javnog reagovnja nego na  paljenje vozila jedne novinske kuće ili ošamarenog poslanika.

Imuna država
Portal AnalitikaIzvor

 

 

Piše: Mihailo RADOJIČIĆ

Jedan poslanik je ošamaren a jedini šamardžija je završio u pritvoru. Poslanik je imun za izgovorenu javnu riječ ali nije na javni šamar. Imunitet ga štiti od svega, ali ne od svakoga. Sada svi propovijenici demokratije licemjerno podržavaju imunitet a u sebi i đe se ne čuje: neka je zalijepio zemunca i malo mu je.

Sve podsjeća na gej paradu koja je uspješno odigrana u Podgorici. Baš odigrana a ne održana, jer se evropska demokratska elita zahvalila na tom ''uspjehu'' policiji a ne građanskoj svijesti. Demokratija kao prinuda a ne kao dostignuće.

Beranselci su uz pomoć Narodne stranke, uspješno oćerali državu sa deponije vlastitog smeća i to je pripisano uspjehu stranke koja je svoj autoritet izrazila na otpadu. Znači: partija je iznad zakona i to nikoga ne tangira. Po prilici, na putu je lokalna koalicija a otpad će putovati u druge krajeva zemlje đe će se opet politički ćutati o tuđem smeću. Ekonomski-politički niko nije procijenio da će to stranačko smećarenje po Crnoj Gori, crnu državu i još crnju opštinu koštati koliko propisno uređena deponija.Tako je dražava politički (s)nuždena da joj jedan grad svoje đubre isporuči drugome – sve u korist koalicije.

Ubijanje društva: U Crnoj Gori se već neko vrijeme ubija u parovima. Nije dovoljno jedno, već dvostruko ubistvo. Poslije se nadležni rutinski izjasne da je sve pod kontrolom. U javne birtije odavno ulazimo pod video nadzorom.

No, kako postaju zona visokog rizika, valja očekivati i rengen-sken pošto, izgleda, policiji nije lasno naoružane bandite razoružati. Gotovo da ne postoje tzv. dobra mjesta đe se čovjek može sigurno osjećati uz čašicu i prijatelje. Razlog je prost: takvi objekti su puni neprijatelja,  jer je očas moguće izazvati zađevicu sa smrtnim ishodom. Od rengena je jednostavnije razoružati sumnjive goste za koje nadležni imaju podebele sivo-crne CV-ije. Međutim, oni su potrebni jer će, u nekom trenutku, možda odraditi i neku prljavštinu u ime nadležnih. Otuda, a otkud drugo, baš ti imaju pravo na oružje. Na tu tradiciju je bilo manje javnog reagovnja nego na  paljenje vozila jedne novinske kuće ili ošamarenog poslanika.

Paljenje pameti: U trendu su napadi i na glasila i glasnike a sve je uglavnom u službi afirmacije novina i deformacije države. Prinuđena je da dreždi nad parkiranima vozilima tj. objektima (ne)navedenog  glasila, ali uz svu budnost neki subjekt ipak provuče šibicu. Imam lično, ozbiljno, iskustvo o ataku na ovu profesiju duže od jedne decenije.

Od suđenja do upada u kuću i napada na porodicu; od devastacije ličnih vozila do bojeve municije ispaljene u kućna vrata u više navrata... Sve je okončano formalnim uviđajima i ponekom fleš viješću, čija bi poruka iščiljela već sjutradan. Potom bi zaćutala i policija i pozicija i novine i više ništa novo ne bi saznali. Nikad ni jednog slova sumnje od nadležnih a kamoli traga o počiniocu. A one koje sam lično identifikovao (oči u oči) s imenom i prezimenom, sud nije pozvao ni na saslušanje.  Pozivali su uporno mene. Čak su me pitali - na koga još sumnjam? Na vas uvijek. I tako to se ponavljalo, ali nikakvi strani ''posmatrači'' se nijesu miješali u sigurnost moje struke.

Nedokučiva drskost profesije: Evo još jednog primjera. Uoči Nove godine, 30.decembra, lopovi su upali u kuću S.M. u Tološima. Otrovali su rasnog psa čuvara, otključali su ulazna vrata, vjerovatno originalnim ključem. Nikakv nered nije napravljen u kući. Otišli su ciljano, dakle sa prethodnim znanjem, u prostoriju đe je pohranjena pozamašna sumu novca i skupocjenog nakita, sve pokupili i nestali. Zna se preko koga se moglo doći do kopije ključa ulaznih vrata jer je vrlo uzak krug onih koji su održavali kuću i okućnicu. Ali, policija nikome nije ušla u trag. Provalnik je ostavio otvoren prozor kroz koji je navodno ušao u objekat iako je očigledno da je prozor otvoren iznutra da se zametu tragovi. Neko je priveden ali niko nije pod sumnjom - osim vlasnik! Na sugestiju operativca za uviđaj pred  tužiocem su ga presivno ispitivali otkud mu novac i nakit.

Kakav apsurd!? Prije no provjere tragove i osumniče bilo koga, sumnjiče vlasnika za porijeklo imovine. Nedokučiva drskost profesije ili dokučivi organizovani kriminal. Plan je lako čitljiv samo nedostaje organizator. Prvo, u javnosti nije ni formalno procurila vijest o kriminalnoj radnji. Drugo, novogodišnji i božićni praznici su izvanredan tampon za neažurnost policije. Opljačkanog nijesu kontaktirali ni telefonom. Treće, može se osnovano sumnjati da je, u određeno dilu, novac podijeljen među provalnicima  i isljednicima u čemu ih je učvrstilo uvjerenje da su vlasniku začepili usta pitanjem o porijeklu novca.

Ni mjesec dana nakon pljačke dokazi sa lica mjesta nijesu stigli u forenzički centar. Tada sam obavio razgovor sa nadležni načelnikom u policiji i on mi je rekao da se na tome vrlo ozbiljno radi!? Onda sam ga pitao, kako to da prije nego rasvijetle pljačku, isleđuju vlasnika za porijeklo novca(?). Uz to, takav postupak navodi na sumnju da je u sve umiješan neko iz policije. Izrazio je sumnju da će se doći do validnih dokaza, jer je sve obavljeno u rukavicama, te da je izvršilac tako zameo tragove.

Obratio sam se i nadležnom ministru. On je reagovao  kratko i jasno. Kad se neko nadležan isljeđuje opljačkanog o porijeklu novca, prije nego se rasvijetli pljačka,  nešto je vrlo sumnjivo i to treba objaviti odmah. Nijesam pihvatio ministrovu sugestiju već sam čekao rezultate još mjesec dana. I nakon dva mjeseca? Ništa!

Epilog! Kad sam zbog svojih nevolja jednom prilikom pozvao doma, policijskog načelnika, da se uvjeri u moje navode, u vrlo korektom razgovoru mi je rekeo da mogu otkriti ko je pucao na moju kuću ''ali budi siguran da će se to onda pojačati''. Odustao sam!

P.S. ''Pi serdare grdna razgovora.''

Portal Analitika