Oni podsjećaju da je ovo Popovićevo djelo mjesecima bio najprodavanija knjiga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To je saga o lokalnom bokseru koji je ponio nadimak po Primu Karneri, legendarnom italijanskom prvaku, ispričana u ime jedne male balkanske zemlje. Kako zapisuje Miljenko Jergović, to je knjiga „koja ne samo da nadilazi mjerila književnih sezona i živi jad naših nacionalnih književnosti, nego spada u neku bolju europsku prozu. Knjiga zbog koje se osjetimo povlaštenim što nam je ovo materinji jezik.“
Roman „Karnera“ Milorada Popovića obezbijedio je autoru jednu od najvažnijih regionalnih nagrada za književnost za 2013. godinu, nagradu „Meša Selimović“. Takođe, bio je u finalu hrvatskih konkursa za nagradu Jutarnjeg lista i T portala.
- Crnogorska književnost ima dva snažna moralna uporišta, dvije pomoći i dvije smetnje: „Primjere čojstva i junaštva“, kasno opismenjenog vojskovođe i plemenskog patricija Marka Miljanova, i „Gorski vijenac“, vladike Petra II Petrovića Njegoša. „Karnera“ nastaje usuprot njima, njezina povijest je gubitnička i sramotna, uvijek na rubu i na periferiji, češće povijest jada i nesoja, nego velikih gesti i plemenitih primjera, zapisao je Jergović, dok naš pjesnik Pavle Goranović kaže:- Sudbine ljudi su ponekad nalik na sudbine gradova. Stoga se glavna junakinja na kraju i otisne prema mitskom, nama nedohvatljivom Buenos Airesu, kojeg držimo vječnim, kao što su „vječni voda i vazduh“. I gdje su kuće, kao i na Cetinju, „opterećene besmrtnim daljinama“… O tim daljinama se govori u „Karneri“. Tako se i pripovjedač, sasvim prirodno, vraća Cetinju, iz čije je prošlosti i sadašnjosti ova priča i iznikla. Iz te čudesne atmosfere iz koje je Popović uvjerljivo ispisivao svoju poeziju, svoja raskršća. I zato je sve bilo priprema za roman. Roman između vremena razapet. „Karnera“ je hrabra knjiga kojom dominira junak kome je svuda skučeno. A pisac? On se, naravno, uvijek nekamo vraća. Kud god bio, pisac jedino u svoju prošlost može da emigrira.
Podsjećamo, Milorad Popović je rođen 2. januara 1957. godine u Lipi Cuckoj kod Cetinja. Objavio je sedam knjiga poezije: „Sa trga glodara“, „So Jude“, „Nema više klađenja“, „Red se polako zavodi“, „Cetinjski ljetopis“, „Nesigurna zemlja“, „Raskršća“, i zbirke eseja: „Mali narod i nacionalizam“, „Crnogorsko pitanje“, „Podijeljena nacija“ „Njegoš i crnogorska nacija“, „Karnera“ i „Njegoševo nasljeđe“. Djela su mu prevedena na desetak stranih jezika. Dopisni je član Evropske akademije poezije sa sjedištem u Luksemburgu. Predsjednik je Crnogorskog društva nezavisnih književnika i direktor Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, izdavača savremene crnogorske i južnoslovenskih književnosti i časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars.
Dobitnik je više nagrada za književnost, među kojima i prošlogodišnja Meša Selimović. Ima status Istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.
