Glavni dio nastupa koji je otvorila uvertira Čarobne harfe Franca Šuberta, a zatvorila simfonijska poema Vltava Bedžiha Smetane, bio je posvećen solistima Crnogorskog simfonijskog orkestra. Puna publika mogla je da uživa u Koncertantnoj simfoniji za četiri duvačka instrumenta u Es-duru Volfganga Amadeusa Mocarta i Koncert za marimbu i orkestar Neja Rozaura.
Solisti u Koncertantnoj simfoniji bili su klarinetista Petar Garić, hornista Igor Lazić, izuzetno mladi fagotista Mihajlo Radivojević i oboistkinja Jarina Denisenko, koja se CSO pridružila 2011. godine. Na pitanje kako joj se dopada život i rad u Crnoj Gori, za naš portal kaže:
- Veoma mi se sviđa boravak ovdje, naročito orkestar. Atmosfera u orkestru je divna, svi su poput prijatelja, tačnije kao jedna velika porodica. I mislim da sada publika sve više dolazi na koncerte. Prije dvije godine, sala nije bila potpuno puna kada bismo svirali. Ali, danas je sve više zainteresovanih. Možda su razlog tome bolji repertoar, zahtjevnije kompozicije. Uostalom, sada svi već poznaju kakav je ovaj orkstar i mislim da zato sv više dolaze. Uz to, gostuju interesatni solisti, dobri dirigenti i ljudi sigurno i to vole da čuju – kaže oboistkinja iz Ukrajine.
Nakon niza nastupa u kojima je imala solističke dionice kao ravnopravan član orkestra, ovog puta je bila ispred ansambla. Deniseko aže da pripreme za nastupe jesu zahtjevne, ali da joj je sada već lakše da sve postigne.- Naime, nedavno sam doktorirala, tako da sada imam više vremena. Zato se nadam da ću uskoro opet nastupati kao solista. To bih zaista voljela!
Publika koja prati Crnogorski simfonijski orkestar zna Srđana Palačkovića kao „čovjeka iz posljednjeg reda“, najčešće na timpanima. Izuzetan perkusionista iz Beograda je već petu sezonu redovan član nacionalnog orkestra. Sinoć smo prvi put bili u prilici da čujemo virtuoznost njegovog izvođenja, i to na jednom od rijetkih solo instrumenata – marimbi. Mlađi dio publike koja je do posljednjeg mjesta napunila salu CNP-a ovacijama je pozdravila Palačkovića nakon Rozaurovog Koncert za marimbu i orkestar.
- U orkestru sam pet godina intenzivno. Dolazio sam još u fazi kada orkestar nije bio u ovom sastavu, tako da sam ovdje već 20 godina, s vremena na vrijeme – kaže glavni perkusionista CSO za Portal Analitika i dodaje:
- Već sam svirao ovaj koncert, koji je, inače, najsviraniji, najpopularniji koncert za marimbu. Nekakav moj skriveni cilj jeste popularizacija tog instrumenta, pa je to jedan od razloga što ga često izvodim. Drugi je što stvarno volim da sviram na marimbi. Ima tu još koncerta za perkusije koje ću, vjerovatno, odsvirati ovdje. Dosta je tih kompozicija koje bi trebalo da predstavim publici, naravno u saradnji sa dragim kolegama iz orkestra, sa kojima uživam u radu.
Djelo Brazilca Neja Rozaura na interesantan, savremen način kombinuje ritmove i melodije zemlje iz koje kompozitor dolazi.
- Rozaura sam upoznao 2001. godine na takmičenju u Belgiji. On je, inače, porijeklom Indijanac i fantanstičan je – kao čovjek i kao muzičar – i imao sam zadovoljstvo da ga upoznam. On predaje u Americi i veoma je popularan, tako da svi koji znaju za marimbu, znaju za njega i njegove kompozicije – kako one za mlađe izvođače, tako i one zahtjevnije kompozicije.
Naravno, u djelu ovog kompozitora se provlače i džez elementi, ali taj muzički pravac nije nešto što okupira Palačkovića.
- Rozauro je džezom napravio ovod djelo interesantnijim i atraktivnijim za malo širu publiku. Ali, džez je posebna priča – cijela nauka – i vrlo ozbiljna stvar. Ja sam po vokaciji klasičar, i ove godine je 30 godina da sviram u orkestrima, jer sam prije bio u Beogradskoj filharmoniji, a od 2009. godine sam predavač. Klasičar sam u duši, a volim svu muziku, naravno, pa i džez. U principu, mogu da sviram elemente džeza, ali svirati džez improvizaciju je vrlo ozbiljna priča i čovjek treba posebno da se bavi time, a meni vrijeme to ne dozvoljava. Ja sam otišao u drugom pravcu – ovdje imam već previše istrumenata.
Na pitanje koliko su koncerti za udaraljke, s jedne strane, brojni a, sa druge strane, prijemčivi širokom auditorijumu, Palačković kaže:- Veliki je broj kompozicija napisanih za razne grupe udaraljki, za razne kombinacije. Udaraljke, kao instrument, razvile su se posljednje, najviše se u 20. vijeku. Kako su udaraljke atraktivne, samim tim kompozitor ima mogućnosti, jer može da se svira brzo, tiho, glasno. Mnogi su pisali, pa mi u literaturi ne oskudijevamo, ali to je uglavnom moderna muzika. Postoji dosta koncerata za koje ne vjerujem da bi se dopali publici, ali su veoma teški i potreban je ogroman trud da bi se odsvirali. Postoje i koncerti koji su tonirani, prijemčivi – a, opet, različito zahtjevni, kao što je koncert Emanula Sežurna za gudače. On je skoro cijeli svoj radni vijek proveo u Alzaškim prekusionistima, koji su isključivo ansambl za modernu muziku. Njegov koncert je toliko tonalan, pitak, a kada su ga pitali zbog čega je napisao baš takvo djelo, rekao je: „Pa, ne mogu više da slušam ono... Bilo mi je previše!“ – s osmijehom priča beogradski solista.
Nekako je „normalno“ da ovog multiinstrumentalistu na sceni uglavnom gledamo u orkestru. Ipak, nije mali broj nastupa gdje je Palačković već ostvario uspjeh kao solista.
- Svirao sam i Koncert za timpane Vernera Terihena. To je isto jedna od kompozicija koja je dosta atraktivna, interesatna i neobična, jer timpani stalno stoje u pozadini. Veoma je interesantna i kombinacija udaračkih instrumenata kao multipercussion – grupa udaračkih instrumenata sastavljena za kompoziciju kako je autor osmislio – i tu ima svega: od membrafona, preko ritmičkih, do melodijskih instrumenata. Takođe, trenutno sam na doktorskim studijama, tako da planiram još jedan, završni koncert mog projekta, gdje će biti uključeno sve: timpani, solo marimba, multiset uz pratnju klavira. Imam ansambl, duo Beogradski perkusionisti, sa kojim sam svirao čak na prvom A tempu. Marimba je, praktično, klavijatura, tako da mi sviramo i transkripcije, recimo – Bahove, za dvije marimbe. Mogućnosti su velike, tim prije kada svirate u ansamblu, jer četiri ruke mogu više nego dvije. Širimo literaturu i što čini naše zadovoljstvo još većim – najavljuje on.
Crnogorski simfonijski orkestar večeras će nastupiti u Herceg Novom, sa donekle izmijenjenim programom, kaže maestro Grigorij Krasko.
- Repertoar će biti nešto kraći, jer nećemo svirati Mocartov Koncert za duvače. Inače, CSO je već svirao u Herceg Novom i njihova publika je divna. Nadam se da će i ovog puta sala biti puna – najavljuje dirigent orkestra.
K.J.
Foto: D.Miljanić
