Garčević je, kako je saopšteno, ocijenio da je dovođenje „Gorskog vijenca“ u vezu s ratnim zločinima u BiH proizvod jednostrane i površne interpretacije tog djela, istakavši da se radi o istorijskom spjevu, napisanom u prvojoj polovini 19. vijeka, koji se odnosio na sasvim druge istorijske događaje i kontekst – borbu Crne Gore i Crnogoraca za oslobođenje od Osmanskog carstva u 17. vijeku.
- Naglasio je da je Njegoš bio jedan od najvećih umova svog vremena i utemeljivač crnogorske države, koja je njegovala i njeguje multietnički i multikonfesionalni sklad među građanima koji u njoj žive i snažan je zagovornik pomirenja i suživota na prostorima Zapadnog Balkana, po čemu je i šire međunarodno prepoznata. Ovo je na najbolji način dokazano upravo tokom tragičnog rasprada bivše Jugoslavije, kada je Crna Gora bila utočište za brojne stanovnike iz ratom zahvaćenih područja bez obzira na njihovu vjeru i naciju – navodi se u saopštenju MVPEI.
Bramerc je ukazao da su mediji tendenciozno izvukli iz konteksta iskaz tužiteljke Gustavston. Naglasio je da nije namjera, niti uloga Tužilastva da tumači književna djela ili događaje koji su kulturno ili istorijsko naslijeđe jednog naroda. Naveo je da se Gorski vijenac, niti bilo koje književno djelo neće i ne može koristiti kao dokaz u sudskom postupku pred Tribunalom u Hagu. Saglasio se da jednostrane interpretacije, zbog osjetljivosti slučaja, mogu da imaju negativnu političku konotaciju i da ovakvim pitanjima treba pristupati s potrebnom opreznošću.
Tužiteljka Haškog tribunala Katrina Gustavson na suđenju Radovanu Karadžiću opširno je citirala stihove iz "Gorskog vijenca" i to dijalog vladike Danila i Vuka Mićunovića u kojem se - u slobodnom prevodu sa engleskog - poziva na "čišćenje naše zemlje od nevjernika" i kaže da "naša bitka neće biti okončana dok mi ili Turci ne budemo istrijebljeni".
Prema tumačenju tužiteljke Gustavson, to je bio "poziv na etničko čišćenje zemlje od Muslimana".
