Društvo

Antioksidansi - pritajeno zlo?


0302Vitamin_E
V
eć neko vrijeme stručnjaci imaju samo riječi hvale za namirnice bogate jedinjenjima koja se nazivaju antioksidansi. Međutim, ispostavilo se da ne znamo dovoljno o antioksidansima i načinu na koji oni funkcionišu unutar tijela i kakve tačno zdravstvene efekte mogu da imaju, piše Biznis insajder.

Antioksidansi - pritajeno zlo?
Portal AnalitikaIzvor


Antioksidansi zamrzavaju „slobodne radikale“ - molekule koji mogu da naštete ćelijama i u teoriji je ovo dobra stvar. Međutim, studija objavljena u žurnalu Science Translational Medicine sugeriše da to nije cijela priča - antioksidansi ipak ne mogu da nas zaštite. Zapravo, u pojedinim slučajevima mogu da nam nanesu zlo.



Istraživači su otkrili da je dodavanje vitamina E u ishranu miševa koji se nalaze u ranim fazama raka pluća „značajno ubrzalo razvoj tumora i smanjilo šanse za preživljavanje“.



„Rast njihovih tumora se ubrzao, postao je znatno agresivniji i doveo do smrti u upola kraćem roku u poređenju sa miševima koji nisu dobili antioksidanse“, navodi se u saopštenju istraživača.



Slično ispitivanje ponovljeno je i sa potpuno drugačijim antioksidansom, što je stručnjake navelo na zaključak da nije samo vitamin E problem, već antioksidansi generalno.



Važno je istaći da istraživanje na miševima nije potpuno isto kao i na ljudima i ovi rezultati ne mogu biti doslovno primijenjeni na ljude. Istraživači su uočili slične rezultate na ljudskim ćelijama raka u laboratoriji, ali one se ponašaju znatno drugačije nego unutar tijela.



Ovo nije prva studija koja sugeriše da antioksidansi možda povećavaju, a ne smanjuju rizik od dobijanja raka.



U cjelini, novija istraživanja sugerišu da su antioksidansi vjerovatno loši za ljude koji imaju rak ili visok rizik za dobijanje raka.



Autori studije su na miševima pokazali da antioksidansi deaktiviraju protein p53, koji obično štiti ćelije od opasnosti kidanja lanca DNK.



Raskidanje DNK lanca izaziva mutacije koje mogu da učine da ćelije rastu nekontrolisano i da počnu da se kreću kroz tijelo, što predstavlja obilježje raka.



Prema riječima autora studije,

Pera Lindhala

sa Univerziteta u Geteborgu, tijelo posjeduje odbrambeni sistem koji je baziran na proteinu p53 i taj protein može da osjeti kada dođe do oštećenja DNK.



A kada osjeti oštećeni DNK, on može da zaustavi diobu ćelija ili da čak izazove njihovo samouništenje i samim tim može da spriječi rast tumora ili razvoj raka. Međutim, u prisustvu antioksidansa, DNK ćelije je bolje zaštićen i kao rezultat toga, prirodni proces zaštite ćelija nije više pod punom budnošću i postaje lijen, što omogućava množenje ćelija sa kancerogenim mutacijama.



Nije poznato koliko je tačno vitamina E i drugih antioksidantnih materija dato miševima i kako se taj odnos izjednačava sa količinom koju bi konzumirali ljudi.



Bolje razumijevanje ovih studija i kako se rezultati mogu prenijeti na ljude, kao i nivoi antioksidanasa koji mogu postati potencijalno opasni predstavljaju naredne korake istraživača.



Postoji i značajna razlika u ponašanju tijela u odnosu na način unosa antioksidantnih materija: u vidu suplemenata ili kroz ishranu iz svježeg voća i povrća.



Još jedno ograničenje studije, kako napominju autori, jeste to što je ispitivan samo „uticaj antioksidanasa na progresiju tumora, ali ne i njegovo stvaranje ili prevenciju“.



Istraživanjem je takođe obuhvaćen samo rak pluća i tako je ostalo nejasno da li antioksidansi mogu da pomognu ljudima koji nemaju visok rizik za dobijanje raka ili da ih zaštiti od drugih vrsta raka.

tekst i foto: b92

Portal Analitika