Aktuelna mis Crne Gore Ivana Milojko rođena je 15. oktobra 1994. u Kotoru. Tradicionalno vaspitanje i srećno djetinjstvo, kako sama kaže, oblikovali su je u marljivog učenika i osobu koja ne bježi od rada.
Nakon završene Gimnazije u rodnom gradu, opredijelila se za Fakultet umjetnosti na Univerzitetu Donja Gorica, kako bi razvila talenat za pisanje i kultivisala svoju ličnost.
Za one koji to nijesu znali, Ivana iza sebe ima zbirku poezije „Jezgrile zvijezde“, a nada se da će i u budućnosti njene misli biti „posute zvjezdanim prahom“.
Milojko se još od djetinjstva bavi mankenstvom. Prve korake u toj profesiji napravila je u modnom klubu „Da Qui“. Vlasnici ovog kluba, Sonji Štilet, zahvalna je za neke, kako kaže, životne lekcije i ogromnu pomoć i podršku koju joj je pružila.
Krajem januara prošle godine, u bečićkom hotelu Mediteran, izabrana je za najljepšu Crnogorku.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iz vremena kad sam bila dijete nedostaje mi neprekidan osjećaj bezbrižnosti i ispunjenosti bez posebnog razloga, osjećaj da se sav svijet sažeo u mom pogledu i da ništa izvan toga ne postoji.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što opisani osjećaj u meni može probuditi voljena osoba.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Fascinirana sam stapanjem emocije, pokreta i zvuka, i jako mi je žao sto se nikada profesionalno nisam okušala u baletu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Hiperemotivnost. Ipak, nijesam sigurna da želim da se u potpunosti „očeličim“, jer bih se, možda, otuđila i od sebe i od drugih.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Neiskvarenost je osobina koju ne samo da cijenim kod drugih, već me uvijek iznova oduševi. Valjda zbog toga što je ova osobina danas raritet.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nijesam sigurna da sam, makar za sada, dovoljno zanimljiva da bi se po meni snimio film koji bi zainteresovao šire mase. Ipak, poznavaoci umjetnosti možda bi i uživali u mojim monolozima. O nazivu i glumici nisam razmišljala.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Dajem sve od sebe da budem dobar čovjek. Zanemarite moj revolt prema granicama.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, bila bih neki orašasti plod. Onaj ko hoće istinski da me upozna i dopre do mojih vrijednosti, mora slomiti sve moje ljušture snagom svoje dobrote i umnosti.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Svaka osoba koja ima potrebu da pomaže drugima za mene je super-junak. Posebno oni koji to rade „pod maskom“, ne očekujući hvalospjeve za uzvrat.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Svakodnevno se poistovjećujem sa drugim ljudima pomoću umjetnosti, posebno književnosti i filma.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uživam u dokolici.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ričard Marks: „Right Here Waiting (For You)“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Posljednja koju sam pročitala je „Pohvala ludosti“ Erazma Roterdamskog i mogu reći da me nije ostavila ravnodušnom.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Tamo gdje se nalazi meni voljena osoba.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avione. Odmalena mi na određeno vrijeme „kradu“ ljude koje najviše volim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mnogima mogu sve ispričati, ali najdraži su oni koji tišinom mogu sve zaliječiti.
Čemu se uvijek obradujete?
- Cvijeću, originalnosti i ljubaznosti.
Da li za nečim žalite?
- Mnoge svoje postupke realizovala sam kako se u budućnosti ne bih kajala zbog preskakanja istih. Ipak, postoji par uspomena koje bih voljela da izbrišem…
Bez čega ne možete?
- Bez osmijeha, posebno tuđih.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Sigurna sam da će se meni bliski ljudi nasmijati ovom pitanju. Riječi poput „hvala“ i „izvini“ postale su moje uzrečice. To je moj bunt prema otuđenju i sve većoj apatiji u koje zapada naše danas.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražila bih samo jednu - da sve bude savršeno.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pustila osobe koje volim da odu od mene.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvih mjesec dana provela bih putujući svijetom, drugi u pisanju, a treći u društvu voljenih osoba.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da umrem kao ispunjena žena, sigurna u to da će osobe koje volim živjeti srećno do kraja svojih života.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Zar svoj život da sažmem u par riječi? Knjige će biti moji epitafi.
Priredila: A.POPOVIĆ
