Država mora do kraja da istraži pokolj srna na Goliji i počinioci ili naručioci treba da budu kažnjeni. Lovci su zbog svega što se dogodilo revoltirani i smatraju da je ovaj slučaj namješten Lovačkom društvu „Zoran Kesler“ iz Nikšića, kaže za Portal Analitika predsjednik Lovaćkog saveza Crne Gore Nikola Marković. On ističe da ima mnogo razloga da vjeruje da je u pitanju „svojevrstan scenario“, jer se nešto slično dogodilo i prošle godine upravo na Goliji. Kako kaže, u pitanju su isti „režiseri“, koji su željeli da naude društvu koje baštini stogodišnju tradiciju lovstva u Nikšiću.
„Slučaj sa srnama je za nas lovce vrlo čudan, sve je prilično nejasno, počevši od broja ubijenih životinja. Podsjećam da se govorilo o devet ubijenih srna, da bi se sada došlo na četiri. Vidjećemo što će reći istraga, ali mi je žao što je bačena sjenka na ukupan Lovački savez, kaže njegov predsjednik.
Marković naglašava da su lovci, lovočuvarske službe, kao i upravnici lovišta, imali nekoliko obilazaka po Goliji i drugim terenima oko Nikšića i našli su jedino nedozvoljeno posječena stabla na Goliji.
-Nadam se da će organi riješiti ovaj slučaj i da će epilog biti pozitivan po nas. Neko može reći da to govorim jer branim lovce. Tačno je da branim lovce, ali ne želim da branim krivolovce, jer onima koji su krivolovci mjesta u Lovačkom savezu nema“, kategoričan je njegov predsjednik.
ANALITIKA: Ali, činjenica je da krivolova ima. Istina, Vi to nikada niste poricali, samo smatrate da on nije rasprostranjen u tolikoj mjeri, dok nevladine organizacije misle drugačije...
MARKOVIĆ: To što oni govore nije istina - u Crnoj Gori ima manje krivolova nego u regionu. Kada to kažem upravo mislim na teške krivične radnje, ubijanje krupne divljači i takvih slučajeva je zaista manje. Uzmite našu statistiku i onu iz bivših jugoslovenskih republika, uporedite je, pa ćete vidjeti da je to istina. Korisnici lovišta su podnosili krivične prijave nadležnim osnovnim državnim tužiocima i jedan dio je procesuiran, ali takođe je činjenica da je dokazivanje krivične odgovornosti krivolovaca problematično, posebno kada je u pitanju otkrivanje i obezbjeđivanje dokaza. U Podgorici je za posljednjih pet godina podnešeno 48 prekršajnih i 52 krivične prijave, na Cetinju 10 prekršajnih i 6 krivičnih, Nikšiću, za zadnje dvije godine 11 krivičnih, dok je u Bijelom Polju, na primjer, podnijeto 25 prekršajnih i 3 krivične. Imamo precizan spisak po lovačkim društvima koliko je podnijeto prijava i tu nema nikakvih tajni.
ANALITIKA: Što je sa presudama, kakve su bile kazne?
MARKOVIĆ: U pedeset odsto slučajeva oduzeto je oružje i svi su slučajevi ili u fazi pravnog postupka, ili su kazne već izrečene. Mi ne možemo raditi posao suda i govoriti koliko je sud u pravu, a koliko u krivu. Naše je da podnesemo prijavu. Za svaki krivolov se oduzima oružje, po automatizmu ga društvo isključuje iz članstva i nigdje više u Crnoj Gori ne može biti član.
ANALITIKA: Vi naglašavate da je suština u poštovanju kodeksa lovaca i insistirate na tome...
MARKOVIĆ: Mi imamo svoj kodeks, želimo da se on poštuje, i nikada nismo rekli da nema krivolova. Ima ga, podatke o prijavama smo dostavili, ali mislim da nevladine organizacije znaju prilično da pretjeruju. Mislim da je njima najvažnije da dobiju donacije iz inostranstva, a sve ostalo je, čini se, manje važno.
ANALITIKA: Recite nam na koje životinje je u Crnoj Gori dozvoljen lov. Znamo da je srne zabranjeno loviti; što je sa medvjedom i vukom?
MARKOVIĆ: Ljudi ne razumiju da neke životinje stvaraju ogromne štete. Imali smo nevjerovatne slučajeve na Durmitoru. Kada je veliki snijeg srni kao papkaru noge propadnu do grudnog koša, ali vuku ne. Na jednom mjestu smo nalazili po nekoliko ubijenih srna koja su stradale od predatora. Medvjed je najveći evropski predator, ali on se ne smije loviti. Takođe, ne smije se loviti divokoza, srna, tetrijeb gluhan - to su životinjske vrste koje su pod strogom zaštitom.
ANALITIKA: Ekolozi smatraju da mi nemamo pouzdane podatke o broju vukova u Crnoj Gori i da je veliko pitanje koliko se on kod nas smije loviti, jer je riječ o životinji koje gotovo da više nema u mnogim evropskim zemljama. Preporučuju da se vuk ne ubija, već čuva...
MARKOVIĆ: Vuk pripada porodici pasa. Svi psi na zemlji su postali od vuka. On je najstariji pas, te šakal i lisica i oni su tipični predatori. Ja vas pitam: ko će platiti štete od vukova stočarima? Na stotine stada ovaca je desetkovano od vukova. Onima koji brinu za vuka kažem da se on može loviti samo u lovnoj sezni, od oktobra do kraja januara, i to samo lovnim danom nedjeljom i državnim praznikom.
ANALITIKA: Kada govorimo o vuku, ekolozi preporučuju da se ugledamo na Hrvatsku koja je iz evropskih fondova dobila novac da stočari stada od vuka brane električnim ogradama. Kažu da je to način da se smanje štete stočarima, a vukovi sačuvaju...
MARKOVIĆ: Nedavno je kod nas dolazio gospodin Žerjav, zadužen za oblast lovstva u Evropskoj uniji i znate što nam je kazao: „Pazite se ovih kvazi-zelenih“. Izgleda da neke NVO ne poznaju dobro oblast koju prate. Što se tiče vuka, mi imamo minimalne odstrijelne kvote u odnosu na brojno stanje. Nijednu divljač ne možete loviti više od 10 do 15 procenata populacije. Dakle, od sto prebrojanih jedinki najviše je dozvoljeno uloviti 15. Vuk nije životinja koju je lako uloviti i u cijeloj Crnoj Gori vi godišnje nemate odstrijeljenih 10 vukova. Niko ne govori o važnosti suzbijanja bjesnila, svinjske kuge, i drugih zaraznih bolesti na čijem praćenju Evropa insistira.
ANALITIKA: Nisam mogla da vjerujem kada sam čula da je bila preporuka da se ulovi oko 500 lisica. To je nevjerovatan broj...
MARKOVIĆ: Mogu vam reći da smo i mi tražili da se lovi manje, a preporuka je bila da se odstrijeli 536 lisica i 600 divljih svinja. Vjerujte da u zapisnicima sa naših sastanaka stoji da smo tražili da to bude manji broj, ali oni na to nisu pristali!
ANALITIKA: Što je razlog da se insistira na ovako velikom broju odstrijela lisica?
MARKOVIĆ: Bjesnilo je problem i ako ga ne iskorijenite - ne možete u Evropu. Lisica najčešće prenosi bjesnilo. I moram da vam kažem da je naš zakon o lovstvu urađen po evropskim standardima. Kako bi smo bili u evropskoj asocijaciji od 2003. godine da nam je loš zakon i loša pravila lova. Potpredsjednik EU je rekao da smo zemlja sa najmanje lovnih dana. Što se tiče lisica, ispoštovali smo preporuke i odstrijelili predviđeni broj.
ANALITIKA: Znači li to da kod nas ima lisica u velikom broju?
MARKOVIĆ: Sami procijenite. Mi smo posao završili za kratko vrijeme. Lisicu možete vidjeti u svakom lovištu kad god hoćete i njena populacija nije ugrožena. EU vodi brigu o tome i nema mjesta za zabrinutost da ćemo ostati bez lisica.
ANALITIKA: Da kažemo nešto o lovištima, i ona se danas nude na tenderu…
MARKOVIĆ: Na tender za koncesije na lovišta javila su se samo lovačka društva, iako su svi imali tu mogućnost. Onaj ko je ispunio uslove dobio je lovište. U Crnoj Gori imamo ukupno 31 lovište, od kojih se 17 koristi na 10 godina, a ostala na godinu. Zakupac lovišta mora da brine o zaštiti divljači, uzgoju, racionalnom korišćenju, uništavanju predatora , treba da brine o zaštiti životinja od bjesnila. Ako me pitate koji je onda interes zakupaca, reći ću vam da je u pitanju duga tradicija lova.
Lovačke organizacije su humane organizacije, iako možda neko misli drugačije. Lov je tradicija Evrope, a da ne govorimo koliko je ona prisutna u Crnoj Gori. Pravi lovci vole prirodu, brinu o njoj, uživaju u njoj. Tu je i uzgoj životinja. Imamo u Baru i Danilovgradu proizvodnju fazana, a na Rijeci Crnojevića jelenske divljači. Lovački savez je osmislio proizvodnju i pernate i dlakave divljači, ali potrebno je za to dosta novca. U vremenu ekonomske krize niko nema sredstava da ulaže u takvo nešto.
ANALITIKA: Crna Gora je nekada zarađivala pozamašnu sumu od lovnog turizma. Poznato je da si Italijani dolazili da love na Skadarskom jezeru. Što je danas sa lovnim turizmom?
MARKOVIĆ: Skadarsko jezero je Nacionalni park i na njemu je lov zabranjen. Do osamdesetih godina dolazili su lovci iz inostranstva, ali nakon ustanovljenja Nacionalnog parka lov je prestao. Mi smo jedinstveni i po tome što u našim parkovima lova nema. U Nacionalnom parku Sutjeska lov je dozvoljen, čak i srna, dok na našem Durmitoru u okviru parka ne smijete loviti ništa. Slovenci u državnim lovištima odstrijele 1800 srna i 2400 jelena, divokoza 456, divljih svinja 875 i 166 muflona, i ipak ostvare gubitak od 240 hiljada eura.
ANALITIKA: Koja su mjesta u Crnoj Gori najatraktivnija za lovce iz inostranstva?
MARKOVIĆ: Sva su atraktivna, potencijale imamo, ali nemamo uslova. Ne shvata se da ne može lovac koji dolazi u Crnu Goru da plati 100 eura ulazak sa puškom, a u Srbiji ne plaća ništa, dok je u Sloveniji cijena 8 eura, a u Hrvatskoj 20 eura. Takođe, nijedan lovac u Crnu Goru ne može ući bez poziva lovačke organizacije. Naš Savez je to tražio kako bi imali kontrolu ko ulozi i lovi u našim lovištima.
ANALITIKA: Nesumnjivo da izvjestan oprez nije na odmet, tim prije što su neke vrste gotovo izumrle, kao ris na primjer. Nevladine organizacije iz regiona su se uključile u njegovu zaštitu. Kažu da risa u Crnoj Gori gotovo da nema. Što vi kažete?
MARKOVIĆ: Znate, ti ljudi koji su aplicirali za tu kampanju su dolazili kod nas i mi smo ih uputili gdje da traže, a oni nas nisu ni pomenuli. Risa ima u središnjem djelu Crne Gore, lovci su ga slikali, dali smo fotografiju. Viđen je prije mjesec i po dana. Ovdje je problem što neki misle da je lako vidjeti divlje životinje, kao da one šetaju po trgu Ivana Milutinovića. Divlje životinje ne možete lako da vidite, čak ni zeca, a ima ga mnogo. Ris je tu, ali je broj jedinki teško utvrditi. Divlje životinje ne možete da vidite preko dana, one se hrane noću, a i bježe od čovjeka i predatora, kakav je i orao.
ANALITIKA: Kakva je brojnost orlova, pretpostavljam da je lov na orla zabranjen?
MARKOVIĆ: Orao je pod posebnim režimom zaštite i zločin je odstrijeliti orla, jer je on simbol prirode, slobode, koji su mnoge države svijeta uzele kao svoj znak, pa i Crna Gora. Brojno stanje orlova, bjeloglavog supa, krstaša, sokolova, jastrebova je dobro, jer su strogo zaštićeni i ima dosta divljači u prirodi kojom se hrane. Nema straha za orla i on je simbol naše zastave. Pucati u njega je zločin, to je kao da pucate u državu.
Znate, nakon sve ga što se dogodilio sa pokoljem srna na Goliji neupućeni bi mogli pomisliti kako lovci tamane životinje. Kao predsjednik Saveza ja im kažem da se mi brinemo za našu prirodu i njen životinjski svijet. Moramo je čuvati i otvoreni smo za saradnju sa svim nevladinim organizacijama kojima je stalo do Crne Gore. Nama je najvažnija istina i zato želimo da se slučaj sa pokoljem srna na Goliji razriješi i skine sjenka sa Lovačkog saveza Crne Gore.
Suzana KAPETANOVIĆ
