Ako je suditi po zvaničnim podacima u Crnoj Gori - nema korupcije prilikom javnih nabavki. Samo tokom prošle, 2013. godine, javne nabavke su iznosile oko 300 miliona eura ili čak 11 odsto bruto domaćeg prozivoda. Da li je, zaista, sve bilo u skladu sa procedurama i slovom zakona?
Prošlu godinu obilježila su medijska prepucavanja pojedinih veledrogerija da se tenderi namiještaju, a na razna snimanja u Kliničkom centru Crne Gore čekalo se mjesecima, jer zbog žalbi na nabavku RTG filmova, tender nije bilo moguće realizovati skoro godinu. Bilo je sumnjičenja u poštovanje procedure javnih nabavki i ranije, neki su postupci ponavljani, pa su i životi građana bili ugroženi. Tako su tokom 2012. godine životi oko 35 hiljada dijabetičara u ovoj zemlji bili su ugroženi - kako je priznao sam ministar zdravlja Miodrag Radunović - zbog komplikovane procedure za nabavku insulina i raznih žalbi koje su pratile tender. Mediji su izvještavali i o brojnjim sumnjivim ugovorima, poslovima koji, na kraju, koštaju značajno više od prvobitno ugovorene cijene, povlašćenim kompanijama koje dobijaju najveće poslove...
No, do sada u Crnoj Gori nije donijeta nijedna pravosnažna presuda zbog korupcije prilikom javnih nabavki.
„Prošle godine bile su samo tri prijave: jedna za postojanje sumnje da je bilo korupcije, jedna za sukob interesa i jedna anonimna prijava, koja je predmet istrage“, kazao je za Portal Analitika direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević.
Crna Gora je pregovore o javnim nabavkama počela 18. decembra, istog dana kada i za poglavlja 23 i 24 koja se odnose na korupciju i vladavinu prava. Vijest, koja je prošla u sjenci otvaranja najznačajnijih poglavlja za pregovore sa Briselom, nije iznanadila one koji se bave ovom problematikom. Ipak, ne očekuju da će pregovori baš brzo biti završeni.
(Ne)dovoljni administrativni kapaciteti: Na pitanje da li je Uprava za javne nabavke administrativno i stručno spremna za otvaranje poglavalja, direktor Mersad Mujević kaže da se radi na podzakonskim aktima, da je sistematizacija završena, ali da je problem - novac. Naime, Upravi je odobren budžet za 35 odsto manji od traženog. Premda, kako kaže, takvu odluku Vlade Crne Gore razumiju zbog krize.
U nevladinom sektoru, međutim, tvrde da su kapaciteti nadležnih institucija za sprovođenje Zakona o javnim nabavkama – slabi, i naglašavaju da je zabrinjavajuća kontrola sprovođenja zaključenih ugovora o javnim nabavkama.
„Sve ovo ukazuje na potrebu preciznijeg zakonskog uređenja, kao i boljeg funkcionisanja institucija u sistemu javnih nabavki, jer će se samo na taj način spriječiti da građani trpe posljedice neadekvatnog uređenja, pa - u krajnjem - i korupcije”, kazala je za Portal Analitika Jovana Marović iz Instituta Alternativa.
Na ovaj problem ukazala je i Evropska komisija u izvještajima o napretku. Naime, Evropska komisija navodi da upravo slabi kapaciteti na svim nivoima utiču na nepravilnosti u sprovođenju Zakona. Dodatan problem, po mišljenju EK, je i nedovoljna transparentnost pojedinih procedura, dijeljenje jedinstvenih ugovora o javnim nabavkama na nekoliko ugovora i nedovoljno izvještavanje, što stvara uslove koji vode korupciji. U pravcu adekvatnog procesuiranja slučajeva korupcije u javnim nabavkama, EK ukazuje i na potrebu obezbjeđivanja obuke tužilaca i sudija o pitanjima javnih nabavki.
Teorijski posmatrano, prilikom javnih nabavki, na korupciju u zemljama EU - prema analizama revizorske kuće Prajs Voter Kupersa i Evropske komisije - otpada 13 odsto. To je zabrinjavajuća procjena, jer - ako pođemo od tog podatka, iako dobro upućeni tvrde da je u zemljama u razvoju nivo korupcije znatno veći - samo na korupciju prilikom javnih nabavki prošle godine je otišlo oko 40 miliona eura!Teško dokazive sumnje: No, i teorija i praksa kažu da je korupciju prilikom tih poslova veoma teško dokazati.
„Ključna razlika između korupcije u javnim nabavkama i korupcije u svim ostalim segmentima i oblastima društva, jeste što se ona najčešće odvija na 'visokom nivou' i ima obilježja 'političog klijentelizma'“, ističe Jovana Marović, i napominje da korupcija u javnim nabavkama, da bi se stvarno odigrala, mora biti neposredno odobrena od strane visokih funkcionera koji uzimaju i najveći dio mita, dok niži službenici učestvuju, gotovo isključivo, u tehničkim poslovima.
„Suština korupcije u javnim nabavkama svedena je na izbjegavanje mehanizama koji obezbjeđuju konkurenciju. Razbijanje velikih nabavki na male, gdje naručioci sami biraju ponuđače, korišćenje pregovaračkog postupka bez objavljivanja poziva za javno nadmetanje, izostanak interne i eksterne kontrole kvaliteta radova, dobara i usluga, promjene legislative na način koji otvara dodatan prostor za korupciju, samo su neki od načina zloupotreba u javnim nabavkama“, kaže Marović.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić kazao je za Portal Analitika da je namiještanje tendera partijskim drugovima moguće smanjiti, ako bi se uključio NVO sektor koji bi nadzirao procedure i vršio javni, medijski pritisak.
Prema podacima Uprave za javne nabavke, u prvih 11 mjeseci prošle godine sklopljeno je 4.032 ugovora. Nabavke velike vrijednosti čine oko 90 odsto nabavki, dok nabavke male vrijednosti (šoping i neposredni sporazumi), čine svega pet do šest procenata ukupne vrijednosti javnih nabavki. Neposredni sporazum se po zakonu primjenjuje u slučaju nabavki manjih od pet hiljada eura, a šoping za nabavke koje vrijede od pet do 25 hiljada eura.
Za sve veće vrijednosti raspisjuje se tender. Prošle godine se na tendere prosječno javljalo više od šest ponuđača, za razluku od ranijih godina kada ih je bilo nešto više od četiri, kaže Mujević.
Problem je, kažu u nevladinom sektoru, što se značajno više poslova sklopi direktnom pogodbom, nego što je dozvoljeno. U tim slučajevima, otvara se priličan prostor za moguće zloupotrebe zakona. Da je to zaista problem, ukazuje i podatak da je još 2011. godine Državna revizorska institucija utvrdila kako su čak i pojedina ministarstva direktnom pogodbom sklapala duplo više poslova nego što je dozvoljeno. No, izvještaj DRI nije imao nekog pretjeranog efekta.
„Ulogu revizija i DRI mora pratiti i poštovanje tih izvještaja, a ne da se izvještaji pišu, daju uslovnu saglasnost, odgovornih nema i sve ide dalje svojim tokom. Ukoliko se nešto kontroliše, a nakon kontrole se ne izvrše korekcije po nalazu, tada je kontrola bespredmetna“, ukazuje Siniša Lekić.Posljednjih mjeseci se sve češće govori da je potrebno promijeniti zakon, a jedan od prijedloga koji se čuo u javnosti je i da članove Direkcije za kontrolu javnih nabavki treba da bira parlament, a ne Vlada kao do sada, jer bi u tom slučaju, kako tvrde, bili manje politički podobni.
Mersad Mujević iz Uprave na javne nabavke za Portal Analitika odgovara da kritičari žele da prikriju svoje slabosti i da nastave sa starim navikama - da raznim pritiscima na nezavisne institucije „prilagođavaju Zakon kako njima odgovara“.
„Očigledno da pojedinim subjektima ne odgovara regulisanje sistema“, kazao je on i dodao da Uprava ne sjede skrštenih ruku, već rade na unaprjeđenju zakonodavstva kako bi se korupcija svela na najmanju moguću mjeru.
„Ovaj Zakon je dobio svoj 'sertifikat'. Satisfakciju dobre politike u oblasti politike javnih nabavki, Crna Gora je dobila kroz otvaranje Poglavlja 5 - Javne nabavke. Kome se ovo ne dopada, neka napadne izdavaoca sertifikata“, kaže Mujević.
Uprava je, ipak, prepoznala da treba uraditi neke izmjene zakona, tako da već na tome radi. Izmjene bi išle u pravcu usaglašavanja Zakona sa propisima u oblasti komunalnih usluga i odbrane i bezbjednosti, kao i davanja većeg obima ovlašćenja Upravi i državnoj Komisiji, veće transparentnosti i zaštite prava u postupku javne nabavke i odgovornosti naručilaca.
Stručnjaci kažu da, na putu ka EU, samo izmjene zakona neće biti dovoljne.„Po najavama, kreću velike investicije - autoput, Kumbor, Kraljičina plaža - i tu treba strane investitore usmjeriti na fer odabire podizvođača radova, a ne forsirati partijske miljenike i na taj način nastaviti sa starom praksom, da su tenderi samo paravan iza kojeg se vrše razni dilovi, gdje je mogućnost korupcije više nego prisutna. Procedure treba pojednostaviti, jer komplikovanje procedura samo pogoduje mogućim sumnjama u namještanje tendera. Sve nabavke javnih preduzeća moraju biti jednostavnije sa jasnim kriterijima i tada će pravednost u odabiru biti bolja“, kaže Lekić.
Otvaranje pregovora za oblast javnih nabavki za upućene, kako rekoše, nije iznenađenje, ali nema dileme ni oko toga da će zatvaranje zavisiti - od konkretnih rezultata i da će period pregovora biti dosta dug.
Vesna RAJKOVIĆ
