Oni koji u polarnoj zimi, koja se nadvila nad pojedine dijelove SAD-a i Kanade, vide argument protiv globalnog zagrijavanja, ne vide cijelu sliku, tvrde naučnici. Jedan od efekata klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem upravo su ekstremne vremenske pojave.
Dok se polarni vrtlog s Arktika spustio na SAD i Kanadu, istovremeno su na krajnjem sjeveru zemaljske kugle temperaturni uslovi relativno blagi. Ove sedmice su, na primjer, niže temperature zabilježene u Alabami, na američkom jugu, nego na tradicionalno hladnoj Aljaski.
Uzrok ovakvog nenormalnog vremena, tvrde naučnici, upravo je postupno zagrijavanje zemaljske kugle, koje je rezultiralo topljenjem lednika i smanjivanjem količine arktičkog leda. Zbog toga dolazi do promjena u temperaturnoj ravnoteži između Sjevernog pola i ekvatora, što rezultira promjenom smjera atmosferskih struja i ekstremnim vremenskim pojavama. Radi se o takozvanom „Arktičkom paradoksu“, kojeg su naunici prvi put identifikovali prije nekoliko godina. Ovaj naziv označava pojavu u kojoj su temperature na Arktiku relativno blage, dok se istovremeno južniji dijelovi sjeverne hemisfere bore s neuobičajenim hladnoćama.
Da trenutni vremenski uslovi idu na ruku ovoj teoriji, smatra i Džuda Koen, naučnik u Centru za istraživanje atmosfere i životne sredine u Masačusetsu. Koen je prošle godine objavio studiju u kojoj pokazuje da je fenomen „Arktičkog paradoksa“ povezan s nivoom ledenog pokrivača na krajnjem sjeveru.
Dženifer Frensis sa Univerziteta Rutgers takođe tvrdi da je polarna zima u SAD-u i Kanadi nova potvrda teorijama o globalnom zagrijavanju i „Arktičkom paradoksu“. Frensis takođe naglašava da ćemo sve češće biti svjedoci takvih pojava, kako temperature na Arktiku dalje budu rasle, a količina leda opadala.
Globalne temperature u novembru 2013. godine bile su najviše otkad postoje mjerenja. To je garancija da će 2013. biti jedna od deset, a možda i od pet, najtoplijih godina. Već posljednjih 37 godina zaredom, globalne temperature koje se bilježe u novembru su iznad prosjeka.
