On je u intervjuu agenciji Mina-business rekao da se situacija u vezi sa međusobnim dugovanjima preduzeća pogoršala, tako da sve veći iznos zaostalih dugova ugrožava bilanse inače zdravih kompanija.
- Zato treba razdvojiti preduzeća koja su solventna, u ekonomskom smislu da mogu da pokriju tekuće troškove, od onih koja su nesolventna jer ne mogu iz zarade ili na teret imovine pokriti troškove tekućeg poslovanja. U prvom slučaju je potrebna finansijska konsolidacija, recimo putem pretvaranja dugova u uloge, pri čemu se mijenja i vlasnička struktura, dok u drugom slučaju je potrebno nastaviti sa uvođenjem stečaja kako bi se omogućilo temeljno restrukturiranje i eventualno gašenje takvih privrednih subjekata - poručio je Mijušković.
Za razliku od mnogih drugih zemalja, kako je dodao, glavni izvor zaostalih dugovanja u Crnoj Gori nije javni, nego privatni sektor.
Prema podacima Svjetske banke zaostala dugovanja Vlade iznose 4,1 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na kraju 2012, dok su zaostala dugovanja privatnog sektora, činila mnogo veći udio u BDP-u, a u prošloj godini ta situacija se dodatno usložnjava.
Mijušković je podsjetio da u je Crnoj Gori omasovljena pojava da blokirane kompanije osnivaju nova preduzeća i tako nastavljaju praksu zaduživanja. Zbog toga je Privredna komora još polovinom 2011. godine, predložila da se saglasno praksi brojnih zemalja regiona i EU, poveća iznos osnivačkog kapitala, što je odbijeno sa konstatacijom da bi takvo rješenje predstavljalo biznis barijeru.
- Pristup finansiranju je veliko ograničenje u poslovanju i razvoju naših kompanija, kako zbog visokih kamatnih stopa, tako i zbog kolateralnih zahtjeva i ostalih faktora, čijem bi rješavanju doprinijelo propisivanje najviše dozvoljene kamatne stope, kao što je praksa u mnogim zemljama - smatra Mijušković.
Prema njegovim riječima, nelikvidnost i međusobna dugovanja su problemi koji nijesu bili izraženi prije krize.
- Tržište novca je karakterisala visoka ponuda, ali i prekomjerno zaduživanje privrede i građana. Nakon izbijanja krize, manifestovali su se problemi kod privrede, kroz naglo ugrožavanje likvidnosti - objasnio je Mijušković.
To je, kako je dodao, pokazalo velike slabosti na strani dijela privrede, koji je usljed lošeg korporativnog upravljanja veliki iznos kapitala imobilisao u nekretnine, a nerijetko i špekulativne poslove na berzi, a što čini najveći procenat plasmana od banaka.
Gorući problem je, kako smatraju privrednici, i regulativa u oblasti radnih odnosa, zbog čega je u cilju usklađivanja sa potrebama privrede i stvaranja uslova za fleksibilnije tržište rada, potrebno izmijeniti postojeće radno zakonodavstvo i obezbijediti njegovu dosljednu primjenu.
- Nužno je donijeti novi Zakon o radu koji će stremiti većoj fleksibilnosti tržišta rada i otkloniti barijere za uređenje oblasti radnih odnosa na strani poslodavca. Sadašnji Zakon o radu prepun tobožnjih izmjena je postao tako složen pravni tekst da njega više ne razumiju ni stručnjaci za radno pravo, kako to sami kažu. Sadašnji Zakon sadrži 40 odsto odredbi koje upućuju na rješavanje kroz Opšti kolektivni ugovor, kojeg jednostavno nema - objasnio je Mijušković.
Prema njegovim riječima, nijedan ozbiljan poslodavac nije izričit u zahtjevu da zapošljavanje bude po svaku cijenu na određeno vrijeme, ali zahtijeva pojednostavljenje otkazne procedure, odnosno olakšani način raskidanja radnih ugovora od poslodavca.
- Što se sadašnjeg momenta tiče, zakon je zakon i mora se poštovati. Neobično je što sada dižu glas i traže izmjene, prijeteći kontraštrajkom upravo oni pojedinci koji su učestvovali u pisanju aktuelnog Zakona. Za sve u životu je najgora naknadna pamet - ocijenio je Mijušković.
Procjene su da će se tokom ove godine oporaviti tržištu rada i povećati potreba za radnom snagom, ali je, kako kaže Mijušković, pitanje na koji će se način moći odgovoriti na te izazove, jer će investicije tražiti tačno određenu radnu snagu i pitanje je da li Crna Gora ima takve profile radnika koji će moći prihvatiti poslove koji će se nuditi, ili će se oni morati angažovati iz inostranstva.
