U ime Bajica, donosioca badnjaka, Borilovića i Martinovića, prisutne je pozdravio Niko Jošov Martinović kod kako je kazao „otvorenog oltara, jer do crnogorskih svetih mjesta ne možemo doći da se Bogu pomolimo, da se saberemo i priberemo da za nas nema domovine osim Crne Gore“.
- U našoj domovini hoćemo ono što imaju svi slobodni narodi.Hoćemo svoju svetu pravoslavnu crkvu, našu himnu da je pjevamo i slušamo do zadnje strofe, na našem crnogorskom jeziku. Ali nećemo nikad zavapiti, nego ćemo iznijeti naš krst na Golgotu i dočekati dan kad će vladika Crnogorski ustati sa stolice Svetoga Petra, koja mu i nebeskom i zmaljskom pravdom pripada, da blagoslovi badnjak koji ćemo mi Bajice, Borilovići i Martinovići, kao i tri vijeka unazad sa ponosom donijeti - kazao je Martinović.
Čestitajući praznik Hristovog rođenja mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo je kazao da „se moramo danas kao hrišćani zapitati đe Crnogorci primaju i proslavljaju Hrista?Ima li u našem srcu mjesta za njega?Da li je među Crnogorcima?
- Niđe mjesta za njega nema u crnogorskim crkvama i hramovima - kazao je mitropolit Mihailo i pozvao Crnogorce da se poklone Hristu, iako su svetinje naše za nas još uvijek zatvorene“.
Ipak bliži se dan kada će se one za vas otvoriti.Tada će ponovo zavladati mir među zavađenim Crnogorcima. U vremenu tog iščekivanja mi slavimo danas Božić van naših bogomolja- poručio je Mihailo i pozvao sve Crnogorce da žive u slozi.
- Pazite na svoje poštenje. Čuvajte slobodu i vjernost državi Crnoj Gori i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Nikakvu počast i blagoslov ne primajte od srpskih sveštenika. Uklonite se od njih koji na neistini žive i misionare u Crnoj Gori. Vi dobro znate moji Crnogorci i Crnogorke što je prvosveštenik SPC u Crnoj Gori govorio o Vezirovom mostu i o vama u više prilika. I poslije svih tih teških riječi on ima hrabrosti da se predstavlja Božijim poslanikom i drugim Svetim Petrom Cetinjskim - kazao je Mihailo.
Prisutnima se obratio i istoričar Novak Adžić podsjetivši na aktuelne probleme sa kojima se „suočavaju ne samo CPC, već i naše društvo i naša država“.
- Htjeli to priznati ili ne, očigledno je da Crnogorskoj crkvi više od dvije decenije stalno visi nad glavom oštri Damaklov mač,koji joj stalno prijeti i drži je u nesigurnosti od opasnosti i nestanka. Današnji status CPC je takav da je ona na svim poljima obespravljena.Ta nepravda tangira naše društvo još od obnavljanja CPC 1993. Godine odnosno od nalaganja badnjaka na Cetinju 1995, godine, kada su ovdje hapsili i progonili ljude.Naša država i društvo, uz svo dužno uvažavanje nijesu značajnije odmakli u rješavanju našeg akutnog pitanja, od samog početka“- kazao je Adžić.
On se u svom obraćanju osvrnuo i na Božićnu poslanicu patrijarha SPC Irneja.
Ako se ne riješi adekvatno pitanje status CPC, i u njeno okrilje ne povrate nasilno oduzeta sakralna pravoslavna dobra, hramovi, imovina, mi kao društvo i država priznajemo i prihvatamo kao trajnu vrijednost možda poslednji relikt srpske okupacije iz 1918., a to je vladavina Srpske crkve koja je u Crnoj Gori uvedena, i koja ne traje devet vjekova kako izmišljaju, 1920. - kazao je Adžić dodavši da se nada da Crnogorci neće dozvoliti da nestane obnovljena CPC.
J.Đ.
