Ukoliko vlasti ne mogu da otkriju ko u više navrata bombama atakuje na život, porodicu i imovinu načelnika barske policije, ako se ne otkriju izvšioci i nalogodavci najnovijeg napada na redakciju „Vijesti“, smjena odgovornih u policiji i tužilaštvu je jedini mogući scenario raspleta. Samo, neće ni to biti dovoljno da se zaustavi poražavajući društveni rasplet: ako se ne sazna puna istina i država ne pokaže moć i sposobnost da se izbori sa terorom sile, zavladaće još gora sila – teror ulice u kojoj će se krivci određivati onako kako bude kome odgovaralo, a istinom proglašavati ono što kome bude interes.
Dva dana nakon drugog bombaškog napada na istog čovjeka, načelnika barske policije, u razmaku od šest mjeseci, prošireni kolegijum Uprave policije je ocijenio da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori “u kontinuitetu stabilna”. Napad na stan Miloša Radulovića tada se izgleda nikome nije činio kao neka teška društvena anomalija, čak su i brojne crnogorske nevladine organizacije, uvijek spremne na izjave, stoički prećutale napad na policijskog službenika. I Evropski su zvaničnici nekako bili zagledani u božićne blagdane.
Samo dan nakon policijskog sastanka na vrhu, pred ponoć u prošli četvrtak veče, kontinuitet stabilnosti je pukao kao mjehur od sapunice, praskom koji je žestoko odjeknuo Podgoricom: u centru grada, ispod prozora kancelarije glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Vijesti”, aktivirana je eksplozivna naprava, kako je zvanično saopšteno - velike razorne moći.
Crnogorski zvaničnici odmah su reagovali – adekvatno jakim izjavama: “bačena je rukavica u lice državi”; “teroristički napad na društvene temelje”; “napad na slobodu govora je napad na državu”… Reagovala je i međunarodna zajednica - Evropska komisija, OEBS jednako glasnim upozorenjem a diplomatski predstavnici SAD i Njemačke zaprijetili su, kada su obišli mjesto napada, da, ako ne bude brze, efikasne i plodonosne istrage, Crna Gora rizikuje da bude zaustavljena u euroatlanskim integracijama…
Eksplozivna naprava ispred redakcije „Vijesti“ tako je u paramaparčad razbila zvaničnu iluziju o kontinuitetu stabilnosti, ali i razorila zvaničnu mantru o sposobnosti policije i drugih važnih državnih institucija.
Različitosti i sličnosti dva slučaja: Na prvi pogled se čini da nema mnogo dodirnih tačaka između slučajeva bombaških napada na načelnika barske policije Miloša Radulovića i podmetanja eksplozivne naprave ispod kancelarije glavnog urednika „Vijesti“ Mihaila Jovovića. Moguće je i logično pretpostaviti na osnovu dostupnih podataka - da su motivi različiti, kao i izvršioci napada, iako su nasilnički akti izvedeni na sličan način - atentatori zaogrnuti kapuljačama u kasnu noć, na očigled nadzornih kamera, ne mareći za eventualne žrtve.
Različite su i pozicije napadnutih. Miloš Radulović je državni službenik, visoko pozicionirani funkcioner u Upravi policije Crne Gore; redakcija „Vijesti“ se zaista ne može označiti institucijom koja je bliska državi, ma koliko se okretali u nekadašnje isprepletane veze vlasnika medija sa vrhovima vlasti.
No, ovim kriminanim radnjama suština i karakter su zajednički: riječ je o brutalnom napadu na temeljne vrijednosti države i društva, smišljenoj upotrebi sile i nasilja radi sijanja straha. Naravno, ne samo napadnutih meta, već i građana Crne Gore. Možda to nije klasičan oblik terorizma kako ga definiše teorija, jer nedostaje jasan ideološki, politički ili vjerski motiv, ali definitivno jeste - oblik terora nad društvom.
Tapkanje u mjestu i ponavljanje grešaka: Još jedna, krucijalno važna, činjenica pravi vezu između dva bombaška napada od protekle sedmice: oni su i logična posljedica ranijih neuspjeha crnogorske policije i crnogorskog pravosuđa.
Naime, kako su mediji saopštili - podgorička i barska policija su čitave prošle sedmice saslušavali osobe iz, kako to u policiji vole naznačiti, kriminalnog miljea ova dva grada u okviru istrage napada na načelnika Centra bezbjednosti Bar Miloša Radulovića ispred čijeg stana u Podgorici je aktivirana ručna bomba M75 u poneđeljak 23. decembra u podgoričkom Bloku IX. Saslušavanje je bilo bez vidljivog efekta: niko od saslušavanih nije zadržan u pritvoru, nema na vidiku krivične prijave, nema ni opipljivog napretka u istrazi.
U stvari, ponovila se ljetošnja priča. U junu je nepoznati napadač aktivirao ručnu bombu pod Radulovićev automobil parkiran ispred zgrade u kojoj živi. Mjesec kasnije, zapaljeno je vozilo Radulovićevog bratanića, parkirano pred zgradom u podgoričkom Bloku V.
I tada se teret sumnje prebacivao na kriminalne grupe iz Bara. I tada je istraga ostala da tapka u mjestu.
Operativno gledano, makar bi broj sumnjivih morao biti sveden na nekoliko lica. Stvarno, koliko je to ljudi u Crnoj Gori kadro i sposobno da osmisli i izvede noćni napad, da drsko obije ulaz zgrade,i postavi eksploziv (ili bombu) ispod automobila, sve uz “pratnju” kamera!?I još teže pitanje za policijske službenike: ko to i kako obavlja mjere tajnog nadzora (a to se, valjda, radi prema kriminalnim grupama), a nije u stanju da identifikuje postojanje opasne namjere i organizacije?
Kada se tako otaljavaju poslovi, onda je slijed događaja očekivan: kao što ona famozna puška u prvom činu drame, obavezno opali na kraju, tako i nerješavanje jednog nasilja liči na pozivnicu za novi napad.
Zato se može, sa velikom dozom sigurnosti, prosuditi da je i ovoneđeljni bombaški napad na redakciju „Vijesti“ značajno ohrabren – čak i ako se ispostavi da nije riječ o istim počiniocima i nalogodavcima – ranijim neuspješnim policijskim istragama.
Više od dvije godine uzaludno teče famozna potraga za piromanom (ili, možda, piromanima) koji pali vozila redakcije „Vijesti“. Kao što se već više od četiri mjeseca (!) ne zna ko je bacio eksplozivnu napravu u dvorište porodične kuće novinara „Vijesti“ Tufika Softića u Beranama. Crnogorska policija čak nije privela ni jednog osumnjičenog. Jedino što se moglo nazrijeti iz ljetošnje policijske akcije jeste poražavajuća činjenica: policijska istraga 2007. godine – kada su Sofića, tadašnjeg novinara “Republike” brutalno pretukla dva maskirana napadača, na pragu njegove porodične kuće – bila je loše sprovedena i nijesu forenzički ispitani možda i ključni dokazi!
Razorne posljedice spinovanja: Kada nema očekivanog policijskog i pravosudnog raspleta; kada nema odgovornosti za profesionalne propuste, onda se – prirodno - plasiraju poluzvanične, nezvanične ili lažne informacije. Ili, kako se to danas moderno kaže - spinuje se javnost.
Mnogima je promakla prošlonedjeljna vijest: „Vođe i pripadnici nekoliko barskih kriminalnih klanova kategorično su negirali da imaju bilo kakve veze sa bombaškim napadom na stan načelnika Centra bezbjednosti Bar Miloša Radulovića. Većina njih bez razmišljanja je prihvatila i poligraf, ali su ponudili i čvrste alibije.”
Nekima stvar možda djeluje perverzno duhovito, tako “uvrnuto”, ali je suštinski poražavajuće: “PR služba” kriminalnih grupa iz Bara tvrdi da “vođe i pripadnici” nijesu ni pomislili da zaprijete, zastraše ili, ne-daj-Bože što nažao učine čovjeku koji po službenoj dužnosti treba da ih raskrinka i stavi iza brave. Ali, to je zakonomjerni slijed događaja – kada nema zvaničnih dokaza o krivici, onda su svi zvanično nevini.
Ne manje razarajuće po zdravu logiku su i lavine optužbi iz koncerna “Vijesti” koje su se čule, dan nakon napada na račun vrha crnogorske države, prvenstveno premijera Mila Đukanovića koji, navodno, stoji iza serijala tekstova u državnoj “Pobjedi” o finansijskim malverzacijama nekih vlasnika medijskog koncerna “Vijesti”i sa njima porodično povezanih ljudi. Po toj logici, Prva familija je crtala mete na grudima vlasnika “Vijesti”, odnosno Druge familije, a onda su, kako napisa jedan vojnik koncerna “kerberi” podmetnuli i štapin dinamita.
To se tek zove presuda bez suda a logika je kao u onoj staroj reklami za kosmodisk - izgleda šašavo ali djeluje: od nesreće pokušati napraviti političku korist, kreirati svoju istinu kada nema realne istine.
Moć države ili teror haosa: Ali, valja ponoviti staru istinu: kada nema zvanične i tačne verzije, kada država ne radi svoj posao a nadležni ne trpe sankcije, onda su sve druge verzije u opticaju.
Zato država Crna Gora, nakon posljednja dva bombaška napada i jeste na svojevrsnoj prekretnici, jer mora da povuče poteze. I nije najvažnije hoće li bombaški napadi usporiti evropske integracije, nego je ključno pitanje - da li će opstati ono malo društvenih vrijednosti u Crnoj Gori ili će nadvladati haos, laži i obmane?
Ukoliko se ne otkriju počinioci napada na Radulovića i na Vijesti, smjena odgovornih u policiji i tužilaštvu je prirodni i jedini mogući scenario raspleta, od šefa menze do direktora Uprave policije, ali i ministra.
Samo, ne bi ni to bilo dovoljno da se zaustavi poražavajući društveni rasplet: ako krivci opet ostanu nedostupni, a država ne pokaže moć i sposobnost da se izbori sa terorom sile, zavladaće još gora sila – teror ulice u kojem će se krivci određivati onako kako bude kome odgovaralo, a istinom proglašavati ono što kome bude interes.
Draško ĐURANOVIĆ
