Nove američko-crnogorske veze, moguće i Devineove mahinacije, uredno su registrovane u britanskom Whitehallu uz značajnu konsternaciju Nicolsona, koji je napisao dugačak memorandum 2. avgusta 1918:

"Nemam posebne predrasude protiv dinastije Petrović kao takve, ali ja sam osobno uvjeren, i mislim da će se  većina ljudi složiti sa mnom, da je kralj Nikola reakcionarni, sebični i ozloglašeni starac; ne mogu podržati da se privatne pretplate 'Crvenog krsta’ koriste za  pranje njegove biografije i biografije njegove porodice .... Ja smatram da treba obavijestiti Sjedinjene Američke Države o onome što znamo i mislimo o kralju Nikoli treba da znaju da će njegov zastupnik u Sjedinjenim Američkim Državama vjerovatno usmjeriti svoje aktivnosti na opasnu propagandu u korist dinastije i u tu svrhu će bez sumnje trošiti subvencije koje pružaju ove dvije savezničke vlade, ako ne i sume 'Montenegrin Red Cross Funda' ."

Dva mjeseca kasnije, u oktobru 1918, Devine je pisao Wilsonu lično, vodeći računa da spomene "našeg prijatelja W.F. Dixa". Poslije opisivanja sebe kao predśednika engleskih prijatelja "kralja i naroda Crne Gore" on je ponudio da se  "nepristrasno” pristupi  razmatranju crnogorskog pitanja od strane  predśednika Wilsona.

U Njujork Tajmsu (New York Times) je 8. novembra izašao članak dopisnika iz Pariza u kojem kralj Nikola iskazuje bezrezevnu vjeru u dobre namjere predśednika Wilsona. Prenosimo tekst u cjelini:

Crna Gora gaji nadu u predśednika Vilsona

Kralj Nikola kaže: “Nacija će imati sigurnu i nezavisnu budućnost”

PARIZ. 7 nov. (Associated Press.) Crna Gora  vidi u predśedniku Wilsonu ličnost koja će donijeti sigurnu i nezavisnu budućnost, izjavio je prognani kralj Nikola za Associated Press danas u raspravi o budućnosti svoje zemlje, sada je važno da se očisti od neprijatelja. Kralj je rekao da se nada da će Crna Gora postati dio nove države Jugoslavije.

Kralj Nikola, koji je pobjegao  iz svoje zemlje kada je napadnuta i pregažena od  Austrijanaca u zimu 1915-1916, rekao je da namjerava da se vrati u svoje malo kraljevstvo čim to bude moguće. Bio je u velikoj  mjeri potrešen izvještajima o nestašici  hrane i drugim uslovima u Crnoj Gori.

Kralj je pokazao dopisniku telegram poštovanja i zahvalnosti od predśednika Wilsona u odgovoru na pismo koje je kralj poslao predśedniku. Nakon što je rekao da je njegov narod stavio svoje povjerenje u ruke predśednika Wilsona vjerujući da će on osigurati za njega sigurnu i nezavisnu budućnost, on se pitao kakva će biti politička budućnost Crne Gore. Kralj je uručio dopisniku proklamaciju koju je upravo napisao za crnogorski narod, citiramo dio:

"Braćo: Sa najživljim i najradosnijim entuzijazmom, siguran u odobravanje mog vjernog naroda, svečano izjavljujem da moja draga Crna Gora treba da postane sastavni dio Jugoslavije i uđe u Jugoslovensku zajednicu, iskreno i pošteno kao što se borila i trpjela zbog toga. Želim da se ujedinimo kao braća u ujedinjenu Jugoslaviju u kojoj će svako zadržati svoja prava, institucije, vjeru i običaje, u kojoj se niko neće usuditi da ostvari nadmoć, u kojoj ćemo svi biti jednaki ."

Osim definisanja političke budućnosti, proglas dodjeljuje sljedeću počast predśedniku Wilsonu: "Proučavanje pravednog i srčanog odgovora kojim se obratio veliki predśednik  SAD našem stoljetnom neprijatelju, Austriji, odgovora koji oštro potvrđuje pravo na samostalnost i ujedinjenje sa Jugoslavijom, ośetio sam duboku radost da je napokon pravda izrečena našoj rasi koja je pretrpjela toliko mnogo. "

Kralj poruku zaključuje riječima: "Pozdrav našoj dragoj braći Jugoslavenima od njegovog starog, iskušenog  i danas najsretnijeg Jugoslavena, kralja Crne Gore. Živjeo  predśednik  Wilson.  Živjeli saveznici!"

Proglas je potpisao kralj Nikola i potpisan je od strane M. Popovića, premijera i ministra vanjskih poslova, ministra finansija Vujovića, ministra rata Hajdukovića i ministra pravde Šoća.

"Moj narod je dobar narod" nastavio je Kralj. "Oni su marljivi i jaki, ali su bili tretirani tako loše da su sada u očajnom stanju. Hiljade vodećih ljudi su išćerani iz zemlje od strane okupatora i 2.000 pripadnika plemstva su zatvorenici u rukama Austrijanaca.  Zbog toga, Crnogorci su ljudi bez vođstva.”

"Neprijateljske rekvizicije su očistile zemlju od domaćih životinja, žita i svih zaliha hrane. Muškarci i žene jedva imaju odjeću i posteljinu koriste kao odjeću. Crna Gora je u stanju nepravedne gladi, bolesti i epidemija".

U zaključku, kralj Nikola je izrazio nadu da će Crna Gora biti dovoljno atraktivna da pozove iz Amerike hiljade Crnogoraca, koji su se doselili ovđe.” Kraj navoda teksta.

U vrijeme dok se u Crnoj Gori rješavala njena sudbina i dok su samoorganizovane crnogorske jedinice (pet bataljona), u oktobru oslobođale Crnu Goru od trogodišnje austro-ugarske okupacije, u Njujorku se održala manifestacija Crnogorski dani koja je otpočela podizanjem crnogorske zastave na Kip slobode. Svečana povorka je centrom grada prošla kroz špalire Njujorčana, sve do Pete avenije i pozornice okićene crnogorskim i američkim zastavama. Odsvirana je crnogorska himna, a crnogorski veleposlanik, general Anto Gvozdenović se okupljenim obratio na engleskom jeziku. Nakon svečanosti, organizovan je ručak u "Belmont hotelu".

Emigrantski srpski list Libre Serbie u broju 6. od 27. oktobra 1918. piše: „Na čelu svečane povorke bila je vojska i muzika, a tom je prilikom razvijena i crnogorska zastava. Pored ostalih govornika, govorio je o Crnoj Gori i poslanik Gvozdenović, koji je bio u generalskoj uniformi. Ovo je najveća svečanost koju je Crna Gora doživjela, jer je na njoj sudjelovalo više duša nego što Crna Gora ima stanovnika“.

Nedugo zatim, kralj Nikola je 24. decembra dao u Parizu intervju Asošijejted presu (Associated Press) u pod naslovom “Kralj Nikola će se sastati sa Wilsonom”, koji prenosim u potpunosti:

“Kralj Nikola će se sastati sa Vilsonom

Želi da Crna Gora bude dio jugoslovenske federacije

Nada se Svjetskoj ligi

Smatra da će samoopredjeljenje donijeti svima mir i sreću

Pariz, 24. decembar (Asošijetid pres) – Crnogorski kralj Nikola namjerava da pośeti predśednika Vilsona što je prije moguće.  Kralj je imao napad gripa i juče je prvi put od kada ga je dobio, mogao da prošeta Bulonjskom šumom.  Obraćajući se Asošijetid presu, rekao je: Aspiracije Crne Gore su u skladu sa aspiracijama drugih naroda iste rase – da postanu dio Jugoslovenske federacije, ali da zadrže svoju autonomiju, nezavisnost i carinu. „Crna Gora želi da joj Evropa omogući da ima svoj sopstveni intelektualni život, ali da zadrži srdačne i bratske odnose sa susjednim narodima. Crna Gora bi se mogla nazvati „predvodnikom“ jugoslovenskih naroda. Ona je prva sebi obezbjedila nezavisnost, boreći se pet vjekova protiv muslimanske opresije za svoju slobodu i slobodu svojih susjeda. Crna Gora nikada nije prestala da lije krv i na početku velikog rata pokazala je solidarnost sa srpskim pitanjem.  1914. godine cjelokupno crnogorsko stanovništvo se prihvatilo oružja. Dala je 45.000 vojnika što je, ukoliko se uzme u obzir broj stanovnika, proporcionalno najveći broj koji je jedna nacija dala tokom borbi. Svaki crnogorski građanin od 18 do 63 godine je vojnik. Crna Gora je skoro iscrpljena žrtvama koje je podnijela tokom Balkanskih ratova, u kojima je izgubila 13.000 ljudi i skoro sve svoje vojne resurse. Novi  rat je donio novu seriju lišavanja. Mrtvih na poljima je bilo 10.000, zarobljenima se ne zna broj, a mnogi su podlegli gladi i hladnoći.

Kada su ga upitali za mišljenje o predloženoj Ligi naroda i ostalim temama koje će se vjerovatno postaviti prije mirovne konferencije, kralj Nikola je rekao: „Nadam se da ću živjeti dovoljno dugo da vidim realizaciju tog plana. Što se tiče slobode mora, Crna Gora je za to zainteresovana samo posredno. Još nijesam dovoljno prostudirao to pitanje da bih mogao da dam stav po tako kompleksnoj materiji. Mislim da bi pravo na samoopredjeljenje trebalo omogućiti svakom narodu. To je princip koji bi mogao da donese mir i sreću cijelom svijetu, ukoliko se primjeni bez oganičenja i rezerve. “

Objavljeno 25. Decembra 1918. godine u Njujork Tajmsu

 

(U trećem nastavku: Časna uloga Aleksandra Divajna)