- Da je ostao mali broj medija iz Crne Gore koji imaju svoju produkciju jasno je svima. Teška ekonomska situacija dovela je do toga da se dio crnogorskih medija ugasi, dio proda kompanijama čije je sjedište u susjednim državama, a dio održi na ivici provalije. Da neko ne bi slučajno pretekao držeći se za ivicu, pobrinula se sama država tj. jedno od najbogatijih državnih preduzeća Radio difuzni centar, kaže Ilić.
Jedan od medija na crnoj listi državnog dželata je, kako je dodao i Radio Jadran.
- Dug našeg radija prema RDC-u iznosi oko 1.700 eura.
Neki mediji duguju i po nekoliko stotina hiljada, ali RDC tu ne smije da reaguje. Radio Jadran nikad nije imao težnju da se dug otpiše. Dug se mora platiti, plaćao se i svih pet godina koliko i Radio Jadran postoji. Ipak, glad za svakom parom, ili neki i nečiji neobjašnjivi interes, čak i sistemski nemar, doveli su do toga da se frekvencije Radija Jadran 103,2 i 101,7 MHz svakog časa mogu ugasiti. Crnoj Gori potrebnije su radio stanice koje imaju jedan kompjuter, jednog zaposlenog i više legalnih i nelegalnih frekvencija. Crnoj Gori potrebniji su kič, šund i folk, amaterizam i improvizacija. Crnoj Gori potrebniji su strani novci. Crnoj Gori potrebnije su italijanske radio stanice koje se savršeno čuju duž cijelog promorja. Možda i mi da zatražimo dvije frekvencije na Apeninskom poluostrvu pa da pokrijemo ovo nesretno parče crnogorskog primorija. Do tada slušajte i čitajte nas na internetu, jer radio Jadran se neće ućutkat...ne do’ BOG!, zaključio je Ilić.
