U istraživanju populacijskog fonda UN, navodi se da je Crna Gora pored Albanije, Jermenije i Azerbejdžana, zemlja sa najvećim disbalansom novoronđečadi muškog i ženskog pola. U našoj zemlji odnosi između rođenih dječaka i djevojčica iznosi 109 prema 100, dok je uobičajeni odnos u populaciji od 102 do 104 dječaka prema 100 rođenih dječaka.
„Ministarstvo zdravlja, na osnovu podataka MONSTAT-a, zaključilo je da je u poslednjim dekadama došlo do „progresivnog smanjenja rađanja sa 10.636 živorođenih u 1980. godini na 7.215 živorođenih novorođenčadi u 2011. godini“, kazao je pomoćnik ministra zdravlja dr Mensud Grbović.
On je dodao da prikupljeni podaci govore i o „progresivnom povećanju broja rođene muške djece“, i to od 105 rođene muške djece u 1980. godini na 109 u 2012. godini, u odnosu na 100 rođene ženske djece.
Kada se posmatra jedna dekada, i to od 2003. do 2013. godine, rodi se u prosjeku 109 dječaka i 100 djevojčica godišnje.
Na osnovu dobijenih podataka, prema riječima dr Mensuda Grbovića, Ministarstvo zdravlja je preduzelo korake kako bi pokazalo da „država ima prohibitorni odnos prema odabiru pola prije začeća i rođenja“.
„Zakoni koje je Crna Gora donosila u prethodnom periodu, počev od 2009. godine, su zasnovani na preporukama sadržanim u Konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini Savjeta Evrope, kao i dodatnom protokolu Konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini u pogledu testiranja u zdravstvene svrhe, koje je Crna Gora davno ratifikovala“, objasnio je pomoćnik ministra zdravlja.
Tako Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće zabranjuje prekid trudnoće ukoliko je motiv odabir pola, ali i upotrebu genetskih testova u ranoj trudnoći tj. do desete nedjelje trudnoće. Prekid trudnoće je moguć samo iz medicinskih razloga, uz saglasnost doktora koji je po struci genetički kliničar.
Još jedan od zakona, i to Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, takođe vodi računa o balansu rođene djece, te „ne dozvoljava oplodnju selektivnom sjemenom ćelijom, niti preimplataciono genetsko ispitivanje embriona, osim u slučajevima postojanja medicinskih indikacija, odnosno kada se može spriječiti teška naslijedna bolest povezana sa polom“, ali opet uz mišljenje kliničkog genetičara.
I Zakon o zaštiti genetičkih podataka, kako je objasnio dr Mensud Grbović „ne dozvoljava saopštavanje pola, embriona i fetusa budućim roditeljima prije 12 nedjelje trdunoće“, osim kada se pol određuje iz medicinskih razloga kako bi se na primjer spriječila teška naslijedna bolest.
„Meni je izuzetno drago da pričamo o ovoj temi i da je prepoznata njena važnost. Mi već dugo, zajedno radimo u okviru zdravstvenog sistema, ne samo na prepoznavanju, nego na suzbijanju ovog, da kažem anomalada u našem društvu“ rekla je na konferenciji za medije, članica Komiteta za bioetiku Savjeta Evrope, subspecijalista medicinske i kliničke genetike, doc. dr Olivera Miljanović.
Za 13 godina, koliko postoji Centar za medicinsku genetiku i kliničku imunologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), dr Miljanović tvrdi da ova institucija radi na principima „kompletnog poštovanja bioetike“.
Prema njenim riječima genetska testiranja koja se rade u Centru, i to prenatalna i prediktivna, isključivo se koriste u medicinske svrhe.
„To su slučajevi u kojima se mora odrediti genetski status djeteta da bi se vidjelo da li se potvrdio rizik od neke teške genetske bolesti koja značajno ugrožava kvalitet života koji je nespojiv sa preživljavanjem ili kvalitetnim životom“, objasnila je dr Olivera Miljanović i dodala da je svaka druga vrsta genetskog testiranja u nemedicinske svrhe zloupotreba, te da se nije vršila u Centru za medicinsku genetiku i kliničku imunologiju Kliničkog centra Crne Gore.
Ona je dodala da su crnogorski zakoni „prohibitorni“, tj. da zabranjuju korišćenje prenatalne dijagnostike u svrhe odabira pola.
Miljanović objašnjava da su sva prenatalna testiranja invazivna, te da utiču na „rizik gubitka trudnoće i zdravlje žene“ i dodaje da ih zaista treba raditi samo kada su potrebna, tj. u slučajevima koje je već navela.
Gledajući i prateći podatke poslednjih 20 godina, dr Olivera Miljanović kaže da odnos 109 prema 100, novorođenih dječaka u odnosu na rođene djevojčice, se ne može objasniti strukom i naukom, te da se radi o brojnim faktorima.
„Ni biološki, tj. neki unutrašnji faktori, ni socijalno-kulturološki-tehnološkim faktorom. Svi mi znamo za čuveni recept – na pun i mlad mjesec, ima nekog utemeljenja u nauci kao epigenetski mehanizam, ali... Svi ti mehanizmi ne mogu da dovedu do ovakvog poremećaja“, objasnila je članica Komiteta za bioetiku Savjeta Evrope, subspecijalista medicinske i kliničke genetike, doc. dr Olivera Miljanović.
Ona tvrdi da se, kada je u pitanju disbalans polova u Crnoj Gori, radi „o zloupotrebi tehnoločkih dostignuća i medicinske genetike u nemedicinske svrhe“.
Dr Olivera Miljanović apeluje da je ovo tema o kojoj se treba razgovarati, ali i tema koja iziskuje zajednički rad na njenom sprječavanju.
„Remećenje ravnoteže među polovima nije problem zdravstvenog sistema, još manje Minstarstva zdravlja i Centra za medicinsku genetiku i kliničku imunologiju Kliničkog centra Crne Gore. Ovo je društvena pojava u kojoj svi zajedno moramo da radimo“, objasnila je dr Miljanović.
K. ĆETKOVIĆ
