- Ono što sam shvatio dok sam pripremao izložbu i što me je, moram priznati, prilično zaprepastilo je činjenica da crnogorski mediji – Vijesti, Dan i Monitor – rečnikom, foto i ostalim konstrukcijama koje se do u zarez poklapaju sa konstrukcijama srbijanskih medija pod kontrolom zemunskog klana, već dugi niz godina vode kampanju protiv premijera Mila Đukanovića. Jedina razlika je u tome što hajka na predsjednika Vlade Crne Gore traje neuporedivo duže – trinaest godina! I to se na ovoj izložbi jasno može uočiti. A to je ono što crnogorske medije najviše boli: nečista savjest, znate; nije lako... Pritom, interesantno, njih nikada ne interesuje činjenice, izjavio je Vojičić u intervuu sa novinarkom Tamarom Nikčević za sarajevske Dane .
On je dodao da pomenute medije ne zanima odluka italijanskog suda koji je odbacio optužnicu protiv premijera Đukanovića za šverc cigareta.
- Pa, šta je sa tom optužnicom? Gdje je završila? Naravno, vi tu činjenicu ignorišete, budući da je vaš cilj ne informisanje, nego – manipulacija! Dokaz je i to što u svojim novinama ne objavljujete demantije. Nažalost, sve ovo o čemu govorim je moguće zato što su vlasnici tih medija u međuvremenu stekli enormni kapital koji su danas prinuđeni da svim sredstvima brane. Riječ je o novcu koji vi ili ja, sve da radimo do kraja svojih života, ne možemo ni da zamislimo, a kamo li da zaradimo, izjavio je Vojičić.
Na pitanje kako zna za te informacije, Vojičić je odgovorio da je devedesetih sa istim tim ljudima osnovao nedeljnik Monitor, bio njegov direktor i prvi odgovorni urednik, te da “zna sa kakvim su „kapitalom“ devedesetih godina ušli u osnivanje prvog crnogorskog nedeljnika”, te kakve su im bile imovinske karte.
- Pa, ti ljudi danas posjeduju televiziju, radio, dvoje dnevnih novina, nedeljnik, portal, brojne nekretnine u zemlji i inostranstvu, firme, banke... Iz tog malog i nekada uglednog antiratnog nedeljnika izašlo je –vjerovali ili ne – čak pet milionera! Istovremeno, plate i honorari novinara i saradnika Vijesti i Monitora su više nego bijedni. U tom smislu, možda bi bilo bi interesantno provjeriti kako je moguće da su jedino oni, u toj Đukanovićevoj „mafijaškoj državi“ i toj „diktaturi“, uspjeli da se obogate na „legalan“ način; svi ostali su, naravno - kriminalci! Kako to da je samo njihov novac „čist“, kategoričan je Vojičić.
- Pored toga, novinari i urednici u Crnoj Gori su istovremeno i direktori firmi i vlasnici akcija i kapitala i trgovci na berzi koji svoje medije koriste kako bi, uništavajući konkurenciju, promovisali firme koje žele da prodaju; ili čije akcije žele da podignu; ili da ih spuste. Riječ je o veoma moćnoj sprezi. Nažalost, o tome ćuti EU, iako veoma dobro zna da je njemački VAZ koji je bio kupio podgoričkeVijesti, čim je vidio da se plate i honorari primaju „na crno“, da se ne plaća porez, da se prikazuje manja remitenda, a „živi novac“ uzima, odatle pobjegao glavom bez obzira, izjavio je Vojičić.
- Nažalost, ti ljudi zanemaruju da, kao posljedicu takvog novinarskog pristupa, u Crnoj Gori - koja je, inače, malo i veoma tradicionalno društvo - imate nekoliko slučajeva samoubistava ljudi, žrtava konkretnih medijskih hajki. Ali, šta je u očima briselskih birokrata smrt ili sudbina „malog čovjeka“ u odnosu na taj veliki ideal slobode štampe?! Cinično, zar ne, kazao je Vojičić.
On se osvrnuo i na postupak protiv bivše direktorke Crnogorske komercijalne banke, istaknuvši da je izbjegnuto vještačenje sa Ekonomskog fakulteta, da ne bi i njihove porodice bile žrtve hajke.
- Crnogorsko Tužilaštvo je nedeljama molilo profesore podgoričkog Ekonomskog fakulteta da urade ekonomsko-finansijsko vještačenje tog slučaja; niko se nije usudio. Zašto? Pa, zato što znaju da će, prihvate li, oni i njihove porodice proći kroz medijskog „toplog zeca“ Monitora i Vijesti. Na kraju, Tužilaštvo je bilo prinuđeno da u pomoć pozove profesore Ekonomskog fakulteta iz Zagreba! Razumijete li sad koliki je to terror, zaključio je Vojičić.
