„ U nekim zemljama kažu da odgovor treba tražiti u jačanju nezavisnih medija. Ali šta su i koji su nezavisni mediji i jesu li i sami novinari nezavisni ili se na mala vrata vraća autocenzura kao mračni oblik, prohujalog (da li?) jednoumlja? Sve su to pitanja koja dotiču problem medijske koncentracije, ali nijesu neposredna tema ovog zadatka koji postavlja “Medijska kultura”.
Nikolovski u uvodniku ističe da je “veoma bitno pitanje ko su učesnici u pitanjima medijske koncentracije i koja je njihova uloga, bez obzira na kojoj su interesnoj strani. Treba reći da su rješenja o medijskoj koncentraciji lijepo uočena i precizno sročena u normativi i dokumentima koja se tiču novinarskog zanata i njegove etike – barem na nivou postavljenosti i uticaja ovog novog fenomena zvanog kao medijska koncentracija. Ali se ti lijepi tekstovi gube pred moći nemilosrdnog vlasnika”.
U “Medijskoj kulturi” o medijskoj koncentraciji pišu novinari i teoretičari medija iz regiona, pa tako dr Sandra Bašić Hrvatin piše "Imati više... i još više", mr Željko Rutović "Koncentracija – paradigma civilizacijskog monocentrizma", dok doc. dr Dejan Donev analizira medijsku koncentraciju u Makedoniji.
Doc. dr Vedada Baraković piše "Re-regulacija u BiH: u funkciji privatnih ili javnih medija?", a doc. dr Nataša Ružić "Profit i politički interesi – prioriteti medijskih magnata".
Časopis objavljuje i tekstove dr Mirjane Nikolić "Medijska koncentracija – izazov pluralizmu medija", dr Zorana Jevtovića,"Medijska koncentracija i kriza civilnog društva", te dr Dragane Jovanović i dr Tatjane Milivojević "Paradoksija medijske (de)koncentracije". Broj zatvara tekst dr Dubravke Valić Nedeljković "Nekoliko akcenata o medijskoj koncentraciji u Srbiji" .
