On je početkom prošle sedmice unošenjem Tore otvorio prvu sinagogu u službenim prostorijama Jevrejske zajednice u Crnoj Gori.
- Razgovarajući sa političarima ovdje, shvatio sam da ne postoji problem da se izbjegava da se govori o nečemu iz prošlosti, kako bi se sada zadržali dobri odnosi. U Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije to je uvijek prisutno. Velika je razlika između Crne Gore i Hrvatske je što se ovdje holokaust nikada nije dogodio. Nikada ni jedan Jevrej nije stradao zato što je Jevrej - kaže Prelević.
Lucijano Moše Prelević rabin je već pet godina i ima crnogorsko-jevrejsko porijeklo. Otac, koji je porijeklom iz Kuča, 1941. godine otišao je u partizane. Odmah na početku Drugog svjetskog rata, uhapšen je sa grupom mladih SKOJ-evaca i odveden u Italiju u zarobljeništvo. Mošinu majku, Jevrejku iz Splita, upoznao je neposredno nakon kapitulacije Italije, kada je sa prekomorskom brigadom došao u taj grad. Vrhovni rabin je i dugogodišnji sportista: igrao je vaterpolo u jednom od najpoznatijih hrvatskih vaterpolo klubova, splitskom "Jadranu".
Njegov spiritualni život, u punom smislu te riječi, počeo je još kada je radio u Zagrebu, a u slobodnom vremenu se posvetio proučavanju Tore.
- Postao sam religiozan i uzeo sam mjesec dana neplaćeno u preduzeću u kojem sam radio. Samoinicijativno sam otišao u Izrael i učenje započeo u Ješivi, gdje sam se pripremao za rabinske studije. Kad se ispostavilo da zaista uživam u tom učenju, da to volim i da mi nije teško, pomogla mi je Zajednica. Jako je važno da je rabin čovjek iz Zajednice, koji poznaje i razumije tu zajednicu, a ne neko sa strane, ali takvog nije bilo. Onda je Zajednica odlučila da preko jevrejskih organizacija dovede privremenog rabina iz Izraela, koji je u Zagreb dolazio za praznike - ispričao je on o počecima učenja o judaizmu.
Prema njegovim riječima, bilo je zamišljeno da on to radi dok se ne iškoluje neko mlađi iz Zajednice.
- Međutim, svi prije mene koji su poslati na studije, otišli su nakon dva mjeseca, jer nisu izdržali taj napor. To je jako teško, jer u sedam sati uđete u zgradu i čitav dan ste posvećeni molitvi i učenju. Jednostavno, nijesu mogli to izdržat. U Jerusalimu sam bio deset godina, u Zagreb sam se vratio 2008. godine i onda me Zajednica izabrala za rabina. Nadamo se da ćemo i ovdje u Crnoj Gori, kad se izgradi sinagoga, nekog mlađeg uspjeti poslati na studije da ga osposobimo za rabina, jer to ipak mora biti neko odavde - priča rabin Moše.
Prelević kaže da Crna Gora i Hrvatska imaju sličan problem kada je riječ o izjašnjavanju, zbog čega jevrejske zajednice ne mogu da utvrde precizan broj Jevreja u zemlji.
- U Hrvatskoj Jevrejska zajednica ima oko 2.500 članova, od čega se samo njih 500 na popisu izjasnilo kao Jevreji. Tako je i ovdje i tamo prilično teško govoriti o criframa. Po onom što ja znam ovdje ima oko 500 ljudi koji su jevrejskog porijekla, ali se puno njih ne izjašnajva - precizira on.
Rabin Moše ističe da redovno posjećuje rođake, Preleviće i Mijoviće, kada posjećuje Crnu Goru. Kaže da im nije smetalo kada je postao rabin.
- Njima je u redu to što sam rabn, čak im je i zabavno. Svim Crnogorcima je to u redu. On kažu: bitno je samo da je vrhovni, pa nema veze šta - samo da je negdje prvi - opisuje Prelević.
Dalje ističe da je osnov svega - kako živimo sa drugim ljudima. Razlika između moralnih načela koje je dao Bog i koje određuje čovjek je u tome što ljudi uvijek traže opravdanje za to što rade.
- Hitler nije ukinuo "Ne ubij, ne ukradi", ali je promijenio definiciju čovjeka - zaključuje prvi vrhovni rabin Crne Gore.
