Kako prenosi T portal, dobra je da ćemo u narednih 50 godina sasvim sigurno moći da gledamo eksploziju. Loša je da je vjerojatnoća da ćemo je vidjeti golim okom znatno manja – u prosjeku dvadesetak odsto, u zavisnosnosti od toga gdje živimo.
Ipak, ova vijest je odlična novost za sve astronome koji su naoružani moćnim infracrvenim kamerama. Za njih to znači da postoji velika šansa da će u životu moći da učine nešto što još nikada nije učinjeno – da dovoljno brzo otkriju supernovu da utvrde što se događa na samom početku uništenja zvijezde. Ogromne zvijezde pretvaraju se u supernove kada potroše svu nuklearnu energiju, pa se njihovo jezgro uruši i potom eksplodira izbacujući u svemir većinu svoje mase.
- Mi vidimo sve te zvijezde kako se pretvaraju u supernove u drugim galaksijama, a ne znamo kako se to događa. Mislimo da znamo i govorimo da znamo. Međutim, to nije stopostotna istina. Danas je tehnologija toliko napredovala da možemo da saznamo mnogo više o supernovama ako uhvatimo sljedeću u našoj galaksiji i istražimo je svim raspoloživim sredstvima - rekao je profesor astronomije Kristofer Kočanek o istraživanju predstavljenom u časopisu Žurnal astrofizike (The Astrophysical Journal).
Plan za istraživanje naredne eksplozije supernove u Mliječnom putu zasniva se na činjenici da zvijezda na umoru zrači neutrine neposredno nakon početka eksplozije dok infracrveno i vidljivo svjetlo slijede tek nakon više minuta, sati ili čak dana. U idealnom scenariju, detektori neutrina poput japanskog Super-Kamiokande (Super-K) trebalo bi na vrijeme da upozore na početak eksplozije. Nakon toga bi infracrveni detektori trebalo da u trenutku otkriju položaj zvijezde kako bi je astronomi snimili prije nego što se dogodi bljesak. Isto bi učinili i detektori gravitacijskih talasa.
Posljednja supernova koja se golim očima vidjela sa Zemlje dogodila se 1604. godine, kada je Johanes Kepler iz sjeverne Italije zabilježio eksploziju zvijezde udaljene dvadesetak hiljada svjetlosnih godina, u sazviježđu Zmijonoše.
Vjerojatnoća da će se tako nešto vidjeti s neke tačke na Zemlji u narednih 50 godina iznosi u prosjeku između 20 i 50 odsto, s time da je ona veća za stanovnike južne polusfere, jer oni tokom noći vide veći dio Mliječnog puta nego mi.
Ali, stručnjaci ističu da su supernove u našoj galaksiji rijetka pojava koja se događa jednom u životu, pa je nikako ne bismo smjeli propustiti.
Foto: dailygalaxy.com
