Osnivač Crater Studija Petar Jovović nedavno je gostovao na Otvorenim danima nauke, gdje je održao predavanje na temu „Vizuelni efekti u Holivudu“. Sagovornik Portala Analitika govorio je o jedinstvenom iskustvu koje su profesionalci sticali na velikim holivudskim filmskim projektima, poput „Shark Night 3D“, „One Fall“ i „The Other Guys“ koji je bio prvi na američkim boks ofisima.
Njegova priča počinje u jednom stanu u centru Beograda, kada je okupio desetak drugova i počeo da uči i stvara specijalne efekte. Jovović je znao da mora biti spreman kada mu se sreća osmijehne. To se i desilo sa filmom „Čarlston za Ognjenku“ kada je dobio ponudu da radi specijalne efekte.
- Dobio sam priliku da budem supervizor na filmu „Čarlston za Ognjenku“, reditelja Uroša Stojanovića. Napravio sam tim i rekao mu da posao moramo da odradimo dobro, ako želimo da uspijemo i nastavimo dalje. To je bila nevjerovatna prilika koju sam iskoristio - za to sam se dugo spremao, prepričava Jovović u razgovoru za Portal Analitika. On kaže da su entuzijazam i predan rad dovoljni da se snovi ostvare, naročito danas kada je Internet omogućio da radovi budu svima dostupni, pa su šanse za uspjeh mnogo veće.
- Ne morate biti ni dio grupe. Možete sami nešto da snimite, stavite na Internet i pokažete svijetu. Ako je dovoljno kvalitetno, sigurno će neko to prepoznati i zvati vas - smatra Jovović.
Rad u Holivudu mu se dopada jer, kako kaže, tu predrasuda nema. Tamošnje agente ne zanima odakle dolazite i gdje ste završili studije, dok god radite posao kako treba.
On podsjeća da je balkansko filmsko tržište malo, a ekonomija ne može da dostigne evropski nivo, pa posao mora da traži u inostranstvu.
- Naša ekonomija, na Balkanu, ne može da dostigne taj nivo. Nema potražnje za tim. Imate male budžete, sa kojima ne možete da radite previše, a uz to svi hoće da posao obavite što prije. Međutim, za dobre stvari potrebno je i vrijeme, ne samo novac - ističe Jovović u razgovoru za Portal Analitika.
ANALITIKA: Kada ste počeli da radite specijalne efekte i kako ste dobili priliku da radite za holivudsku produkciju?
JOVOVIĆ: Ukazala mi se prilika da budem supervizor na filmu „Čarlston za Ognjenku“, reditelja Uroša Stojanovića. Napravio sam tim i rekao mu da posao moramo da odradimo dobro, ako želimo da uspijemo i nastavimo dalje. To je bila nevjerovatna prilika koju sam iskoristio – za to sam se dugo spremao. Moj tim je, nakon toga, sarađivao sa Srđanom Dragojevićem i Emirom Kusturicom. Uslijedili su strani filmovi „The Other Guys“, „Shark Night 3D“, „One Fall“. Film „The Other Guys“ je bio pravi uspjeh; prvi po zaradi u bioskopima u Americi. Publici je sigurno poznat jer jednu od glavnih uloga tumači Mark Valberg. Takođe, istakao bih film „Shark Night“, koji smo radili u 3D tehnologiji. To je bio veliki izazov, imajući u vidu tehnologiju kojom morate da ovladate da biste uradili sepcijalne efekte. I to je veliko iskustvo. Ove godine imamo u planu da uradimo još jedan film sa američkim režiserom indijskog porijekla.
ANALITIKA: Da li je dovoljno posjedovati entuzijazam i predano raditi kako bi se stiglo do Holivuda; da li mislite da svi imaju šansu da se probiju na strano tržište?
JOVOVIĆ: Iz iskustva tvrdim da je taj san dostižan. I to nije usko vezano samo za svijet filma. Te priče su dobro poznate: prije 30 godina dosta mladih ljudi počelo je da radi u garažama širom Kalifornije. Pa i Stiv Džobs, zar ne? Oni su uspjeli da naprave nešto što je cijeli svijet htio da vidi i koristi. Sada je tako i kod nas. No, moram priznati da mi kasnimo nekih desetak godina u tom tehnološkom dijelu. Za ovaj posao su vam potrebni izuzetno jaki računari koji mogu da podrže ono što radite na njima. Ali, ono što je najbitnije jeste - da ne morate biti ni dio grupe. Možete sami nešto da snimite, stavite na Internet i pokažete svijetu. Ako je dovoljno kvalitetno, sigurno će neko to prepoznati i zvati vas.
ANALITIKA: Prenesite nam iskustva iz holivudskih produkcijskih kuća. Po čemu se razlikuje posao od onog što radite na Balkanu?
JOVOVIĆ: Meni se dopada što njihovi agenti nemaju predrasude. Onog momenta kada shvate da vi možete i da radite posao kako treba, komunikacija je potpuno ista kao da dolazite iz Amerike. Ako imaju povjerenje, znaju šta ste sve radili ranije, daju vam dovoljno vremena. Dogovoramo se oko svega i zajedno nalazimo rješenja. Moram priznati da mi veliko olakšanje predstavlja to što je nemoguće da dođe do velikih nesporazuma. Ako ih ima, rješavaju se brzo. To vam daje opuštenost tokom rada. I što je najvažnije - plaćeni smo adekvatnije nego na ovim prostorima, što daje dodatnu sigurnost. Uz to, koliko nas plate, toliko mi možemo da se „pružimo“ i uradimo posao što bolje.
ANALITIKA: Da li imate priliku da se družite na setu? Koliko vremena Vam oduzme rad na stvaranju efekata?
JOVOVIĆ: Kada smo u Americi, rijetko idemo na setove, jer nemamo vremena. Postprodukcija naprosto oduzima previše vremena, a imate i rokove koje morate da ispoštujete. Za većinu filmova je potrebno oko šest mjeseci. Međutim, sve zavisi od novca koji je uložen i onoga što režiseri žele u tom trenutku. Ako hoće „bum“ na tom polju, kao što je Džejms Kameron htio sa filmom „Avatar“, onda to traje i više od tri godine.
ANALITIKA: Koji filmovi sa specijalnim efektima su ostavili snažan utisak na Vas i natjerali Vas da se otisnete u ovaj svijet?
JOVOVIĆ: Sjećam se oduševljenja kada sam gledao filmove poput „Ratova zvijezda“ i „Matriksa“. Bio sam fasciniran specijalnim efektima. Holivud je osamdesetih stvarao svjetove u koje sam se zaljubljivao. Želio sam da postanem dio tog tima. Radio sam naporno kako bih ovladao svim neophodnim tehnikama i danas sam srećan - jer sam uspio. Ispunio sam dječački san i stigao do Los Anđelesa. Sada mogu da se igram, uživam i uz to dobro zarađujem.
ANALITIKA: Da li smatrate da se danas u američkoj filmskoj industriji mnogo više vodi računa o audio-vizuelnim efektima, nego o skriptu: kao da kreatori teže da se publika zaslijepi specijalnim efektima, a o „rupama“ u scenariju ni riječi?
JOVOVIĆ: Iako se bavim ovim poslom i od toga zarađujem, moram priznati da i meni kao gledaocu to smeta. Odgledam filmove, ali ništa ne mogu da upamtim, jer je sadržaj takav da služi za zabavu i razbribrigu. Njihov cilj nije da se sjećate kadra, scene, već da dva sata prođu u čistom opuštanju i zabavi. Možda je Kameronov „Avatar“ donekle i imao „dublju priču“. Činjenica, tema je obrađena na prilično komercijalan način, ali vizuelni efekti su „pomjerili“ filmsku industriju veliki korak unaprijed. Ima filmova koji imaju dobre priču, a efekti im nijesu glavno sredstvo, poput drama „Inception“ Kristofera Nolana. Specijalni efekti su odrađeni fantastično, ali, priznajte, ne obraćate pažnju sve vrijeme ma efekte. Oni jednostavnoo stope sa kontekstom priče i u tome je caka! To vam najbolje pokazuje triologija „Matriks“. Osim efekata, svi smo oduševljeni pričom. Efekti treba da služe samo da pojačaju utisak.
ANALITIKA: Da li je danas moguće da se pravo filmsko tržište razvije na prostoru Balkana?
JOVOVIĆ: Nije lako razviti filmsko tržište na ovim prostorima. Moguće je do jednog nivoa, a to je da radite reklame za televiziju.
Troje ljudi je dovoljno da naprave malu firmu. Za nešto veće, grandioznije, išlo bi mnogo teže. Treba velika koncetracija i znanja i novca. Zato su mali gradovi problem. U Bugarskoj postoji dobar studio i u Mađarskoj. Ako stvorite nešto dobro i kvalitetno i imate sreću, vaš posao može da preuzme neko iz Londona ili Berlina. To je jedini način. Naša ekonomija, na Balkanu, ne može da dostigne taj nivo. Nema potražnje za tim. Traže se mali budžeti i uz to da posao obavite što prije. A za dobre stvari je potrebno i vrijeme, ne samo novac.
Aleksandra STANKOVIĆ
