Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca, Milan Vukčević, kazao je agenciji Mina-business da je mitingu prethodio zbor radnika u krugu „Radoja Dakića“ kada su zaposleni tražili povećanje plata, zimnicu, rasterećivanje privrede i rješavanje stambenog pitanja.
- U toku zbora ispred kapije fabrike stigli su studenti, tada je jedan od radnika „Radoja Dakića“ uzviknuo da idemo pred Skupštinu što su ostali prihvatil i zbor je počeo da prerasta u protestni miting. Popodne je bilo pet hiljada ljudi pred Skupštinom, podsjetio je Vukčević.
Tada su predstavljeni zahtjevi koji su, kako je dodao, bili socio-ekonomske prirode.
Između ostalog, radnici su zahtijevali da se povećaju lični dohoci u svim radničkim organizacijama, u zavisnosti od stanja u njima sa najmanjom mogućom stopom od 50 odsto, da se studentima poboljšaju ishrana i smještaj, kao i da im se smanji cijena upisa.
Vukčević je naveo da je svaka sličnost tadašnjih zahtjeva sa onim danas slučajna.
Prema njegovim riječima, u toku mitinga za mikrofonom se pojavio i doktor Miomir Mugoša sa predlogom da se radnici ne razilaze dok im zahtjevi ne budu ispunjeni. Vukčević je podsjetio da je 8. oktobra policija rasturila miting prekomjernom upotrebom sile.
- Nakon saznanja o rasturanju mitinga, radnici prve i treće smjene Željezare uputili su se autobusima za Titograd a na putu su ih, kod mjesta Žuta greda, sačekali specijalci. Tada je došlo do upotrebe suzavaca, rekao je Vukčević.
Tada je, kako je dodao, zbog sprječavanja nastanka vanrednih prilika stvorena negativna atmosfera prema tadašnjoj vlasti u Crnoj Gori i nakon toga samo je, kako je kazao Vukčević, bilo pitanje dana kada će se radnici ponovo okupiti.
„To se i desilo 9. januara 1989. godine, samo sa drugim zahtjevima i većinskim akterima koji su i danas na vlasti“, naveo je Vukčević.
On je naglasio da su zahtjevi bili socio ekonomske prirode i da su ih drugi kasnije preformulisali, a sada ih prikrivaju da se ne bi objavili.
„Tada su bili samo zahtjevi radnika „Radoja Dakića“ i organizacionih odbora, a kasnije je bio organizacioni odbor od 13 članova gdje su većina bili van fabrike i oni su danas svi na vlasti“, rekao je Vukčević.
Bivši radnici „Radoja Dakića“ od početka 2009. godine organizuju mirne proteste i traže hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu 37 miliona eura.
Glavnica duga iznosi oko 30 miliona eura, pripadajuće kamate koje je potvrdio Viši sud još sedam miliona eura, a pravo na isplatu ima 1,65 hiljada bivših radnika.
Radnicima je pravosnažnim sudskim presudama dodijeljeno zemljište vrijedno oko 40 miliona eura koje ne mogu da prodaju.
Kompanije Zetagradnja i Čelebić su 27. oktobra 2011. godine odustale od kupovine tog zemljišta, površine 221 hiljadu kvadratnih metara, za koje su nudili 35,4 miliona eura.
Konzorcijum šest crnogorskih firmi, kojeg su činili Voli, Bemax, Novi Volvox, Kroling, Normal kompani (Company) i Master inženjering za zemljište je nudio 27 miliona eura.
