- Sagledavajući aktuelnu konstelaciju društvenih odnosa u Crnoj Gori neminovno je došlo do kašnjenja u izradi Nacrta zakona o položaju vjeskih zajednica, jer se prevashodno radi o krupnom političkom pitanju, sa dalekosežnim posljedicama. Stoga je neophodno planiranu dinamiku izmijeniti tako da izradu: Predloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori, II Dio – ostale obaveze; 2. Normativni dio; B) U oblasti politički sistem, unutrašnja i vanjska politilka; pod tačkom 78, izbriše iz Programa rada Vlade Crne Gore za 2013. godinu i isti Predlog uvrsti u Program rada Vlade Crne Gore za 2014. godinu, navodi se u Informaciji koju je juče usvojila Vlada.
Programom rada Vlade Crne Gore za 2013. godinu, II Dio – ostale obaveze; 2. Normativni dio; B) U oblasti politički sistem, unutrašnja i vanjska politilka; pod tačkom 78. planirano je utvrđivanje Predloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori, do kraja III kvartala tekuće godine.
Izradu predloga zakona kandidovalo Ministarstvo pravde i ljudskih prava 2012. godine. Kao što je poznato pravni status vjerskih zajednica regulisan je Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica.
Obnova nezavisnosti stekla se potreba za novim zakonom: Obnovom nezavisnosti 2006. godine različiti subjekti kontinuirano ukazuju na objektivnu potrebu za izradom normativnog akta u ovoj oblasti. Upravo ova činjenica je jedna od glavnih smjernica u pogledu izrade Prijedloga zakona da bi se organizaciona struktura postojećih vjerskih zajednica usaglasila sa pravnim poretkom Crne Gore.
- Odnosi vjerskih zajednica u Crnoj Gori i njihov odnos prema državi, tj. državnim organima i ustanovama često je predmet političkih, laičkih i stručnih rasprava. Toj činjenici svakako je doprinijelo i nepostojanje institucionalnog okvira (Ministrarstvo vjera je ukinuto 2003. g.), ali i važeći zakon je u određenim odredbama odavno prevaziđen , imajući u vidu da je donesen u nekadašnjem društveno – političkom sistemu, pri čemu se glavne primjedbe odnose na prisutnost ideologije proizašle iz socijalističkog uređenja. Pojedine odredbe ovog zakona, kao na primjer, čl.13. stavljene su van snage odlukom Ustavnog suda, što je slučaj sa članom 25. i 26. koji ne proizvode pravna dejstva, odnosno ne može se izreći prekršajna kazna vjerskim zajednicama. Ipak postoje stavovi u stručnoj javnosti koji ukazuju da važeći Zakon, isključujući nevedene članove, zadovoljava potrebne standarde u ovoj oblasti. Stoga predlažu samo izmjene i dopune postojećeg Zakona, gdje treba precizno definisati djelokrug poslova kojim se vjerska organizacija može baviti, piše u Informaciji.
Garancije religijskih sloboda data su Ustavom Crne Gore, članom 14., iz kojeg proističe da su vjerske zajednice odvojene od države, odnosno ravnopravne i slobodne u obavljanju vjerskih obreda i vjerskih poslova.
- Za razliku od prethodnog Ustava iz 1992. godine, u kojem su bile naznačene tradicionalne crkve i vjerske zajednice, postojeće ustavno određenje daje jednak pravni subjektivitet svim vjerskim zajednicama, što mora biti intencija prilikom izrade Prijedloga zakona. Takođe, u okvirima važećeg Zakona postoje načelne garancije slobode vjeroispovjesti i zabrane vjerske diskriminacije, pri čemu vjerske zajednice imaju status pravnog lica status pravnog lica sui generiis koji dobijaju u postupku registracije. Međutim, novim zakonom trebalo bi posebnu pažnju posvetiti sticanju materijalnih dobara vjerskih zajednica, kao i definisati jasne budžetske kriterijume za finansijsku pomoć istim. Prijedlogom zakona mora se odrediti bogoslužbeni prostor, svojinsko – pravne odnose, obrazovna i kulturna djelatnost vjerskih zajednica, uključujući tu i graditeljstvo, dobrotvornu, informativnu i izdavačku djelatnost, privredna aktivnost, način zapošljavanja i rada stranaca u vjerskim organizacijama. Svakako da bi ovakav način definisanja zakona zahtijevao potpuno drugačiji koncept od važećeg zakona, naročito finansiranje vjerskih zajednica, jer je dosadašnja praksa omogućavala diskrecione odluke ministarstva kada je u pitanju dodjela materijalne pomoći istim, konstatuju u Vladi.
Složeno pravno pitanje: S tim u vezi, na status vjerskih zajednica supsidijarno se odnose norme drugih zakona, koje se u širem ili užem smislu tiču vjerskih zajednica : Zakon o radu, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakon o doprinosima za socijalno osiguranje, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakon o zaštiti spomenika kulture, Zakon o arhivskoj djelatnosti, Zakon o prekršajima, Zakon o porezu na dodatu vrijednost, Krivični zakonik, Zakon o državljnstvu itd. Svi navedeni akti ukazuju na kompleksnost odnosa između države i vjerskih zajednica, pri čemu se mora uzeti u obzir heterogenost i brojnost vjerskih zajednica unutar crnogorskog društva. Zasebni pravni akt mora regulisati povraćaj oduzetih imovnskih prava vjerskim zajednicama, što je u posebnom fokusu, s obzirom na različita politička stajališta u pogledu vremenskog razdoblja restitucije ili obeštećenja, 1918. ili 1945. godina.
Na normativnom planu, u prethodnom periodu Vlada je, kako se tvrdi u dokumentu, znatno unaprijedila vjerske odnose, s obzirom da je izvšeno potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice, Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori.
- Kada su u pitanju Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Vlada do sada nije potpisala Ugovore, jer se između istih vode brojni imovinsko – pravni sporovi oko kulturno – istorijskog nasljeđa. Zakonsko regulisanje statusa vjerskih zajednica, uključujući rješavanje spora između Pravoslavnih crkava podrazumijeva međuresorsku saradnju ministarstava, pri čemu izrada novog ili izmjena i dopuna postojećeg zakona i pratećih podzakonskih akata moraju afirmisati pravne tekovine Evropske unije, a to je sekularizam crnogorskog društva, zaključuje se u Informaciji.
