Ona je pojasnila da zbog brzog tehnološkog razvoja dolazi do sve veće upotrebe stranih riječi u našem jeziku, navodeći da mnogi govornici u Crnoj Gori nastoje da što češćom i napadnijom upotrebom tuđica „zasjene prostotu“ i pošalju informaciju o svom obrazovanju i obaviještenosti.
Jelušić je agenciji Mina kazala da bi voljela da političari u Crnoj Gori govore što jasnije i u duhu našeg jezika.
„Uostalom, i na našoj političkoj sceni se lako osvjedoči da najviše uspjeha ipak imaju oni koji govore razumljivim jezikom i uz odmjerenu upotrebu stranih riječi. Ukoliko pak novinari „pokleknu“ pred rogobatnim govorom političkih vođa, to takođe može biti znak autoritarne svijesti i vlastite nesigurnosti“, smatra ona.
Zato je važno, kako je dodala Jelušić, da novinari, između ostalog, budu slobodne, otvorene i jezički osviješćene ličnosti.
„Zbog svih problema i ograničenja koja prate novnarsku profesiju, ne samo u Crnoj Gori već i šire, prečesto se dešava da se čitaocima i slušaocima ne obraćaju najbolji i jezički najizgrađeniji pojedinci, već oni kojima nije ništa drugo preostalo osim da budu novinari“, upozorila je Jelušić.
Prema njenom mišljenju, slična situacija se dešava i u prosvjetnoj struci, navodeći da se to posredno odražava i na jezik u medijima.
„Zato smatram da bi sve medijske kuće trebalo da imaju valjanog „Kerbera“ u vidu stručnjaka za jezik, koji bi bez milosti upozoravao na ogrešenja i nakaradnu upotrebu jezika“, navela je Jelušić.
Ona je kazala da je zbog značaja koji mediji imaju u svakodnevnom govoru, važno sprovoditi valjanu jezičku politiku u njima, čuvati jezik kao najveću nematerijalnu baštinu i voditi računa o dobrom stilu, bez obzira u kojoj se funkciji jezik koristi.
Jelušić je iskazala bojazan da je najnovija reforma jezika bila „svojevrsni korak unatrag“, navodeći da je sa stanovišta jezika i književnosti to bila gruba i nepotrebna operacija.
„Uostalom, svoj sud o tome su već dali građani, koji u sve većem broju zovu svoj jezik crnogorskim, ali ne prihvataju kvarenje jezika obrazovanih govornika“, navela je ona.
Jelušić smatra da bi prava mjera brige o crnogorskom jeziku trebalo da bude raščišćavanje i kodifikovanje jezičkih nedoumica, posebno tuđica, „a ne šarmantni arhaični zaokreti i dodatno zbunjivanje onih koje treba da poučavamo“.
„Čini se da apsolutna većina crnogorskih pisaca, novinara i običnih govornika svjedoči kroz svoju jezičku i spisateljsku praksu da ne želi da napusti tradiciju crnogorske pisane književnosti i pismenosti, koja je znatno obogatila i zajednički četvoronazivni jezik“, kazala je ona.
Jelušić je ocijenila da su jezici „živi organizmi“ i da se mijenjaju vremenom, pojašnjavajući da je prirodno i normalno da se i naš jezik obogaćuje stranim riječima i izrazima, „ali ne u pomodne svrhe i bez kritičkog odnosa prema stilu i jeziku kojim se služimo“.
