Dakle, 2009. godine zabilježeno ih je 17, 2010. godine osam, u 2011. - 240, da bi prošle godine njihov broj naglo porastao na 1.464. U ovoj, samo do 19. septembra, zabilježeno ih je blizu 2.500. Samo tokom jula i avgusta u centrima na Koniku, gdje im je obezbijeđen smještaj i hrana, ostvareno je 11 hiljada noćenja za ukupno 1.300 lica.
Prema saznanjima sagovornika Portala Analitika, samo nekoliko njih je i dobilo azil Crne Gore. Ostali u čekanju i nadi provedu i po pet-šest mjeseci u Crnoj Gori, koliko obično traje period za odgovor od MUP-a, uključujući i onaj predviđen za razmatranje žalbe zbog odbijanja, što se po pravilu i događa.
Šofranac je Portalu Analitika najavio otvaranje centra za njihovo zbrinjavanje u Spužu oko Nove godine, sa standardnim kapacitetom od 65 mjesta i mogućnošću da se, prema potrebi, kapacitet proširi na oko 100 mjesta, čime bi se ova lica preselila iz dva prihvatna centra koja su otvorena u podgoričkom naselju Konik.
Direktor Uprave za zbrinjavanje izbjeglica objašnjava da se Crna Gora nenadano suočila sa ovim problemom. Uostalom, i sam naziv ustanove ostao je neusklađen novim okolnostima i stvarnom obimu posla. Na desetine hiljada izbjeglica iz regiona našlo je devedesetih godina utočište u našoj državi ili privremeno ili stalno, ali su azilanti relativno nova pojava, koja nas je zatekla nespremne, jer njihov prihvat zahtijeva potpuno drugačiji pristup, u čemu je samo jedan faktor to što je riječ o osobama koje dolaze iz veoma heterogenih sredina, ne samo u odnosu na nas, već i međusobno. Riječ je, naime, o grupicama, najšešće mladih ljudi, svih mogućih rasa i kultura – od nigerijskog Crnca, do Indijca, objašnjava Šofranac.
“Struktura se mijenja, kako po zemljama porijekla, tako i po nekim drugim tendencijama. U posljednje vrijeme, primjećujemo povećan broj žena trudnica ili sa malom djecom”, kaže sagovornik Portala Analitika.
“Crna Gora ima veliko iskustvo sa zbrinjavanjem izbjeglica iz okruženja, ali je problem azilanata iz cijelog svijeta nešto sa čim se suočila tek posljednjih nekoliko godina. Riječ je o svjetskim i evropskim migracionim putevima, koji periodično, u zavisnosti od raznih geopolitičkih faktora, mijenjaju svoje smjerove. Fakat je da je Crna Gora posljednjih godina postala tranzitna zemlja prema zemljama Evropske unije,“ objašnjava Šofranac.
On je ubijeđen da je riječ o uhodanim međunarodnim kanalima:
“Odakle neko iz Pakistana može da zna za Crnu Goru? Ili sa Kube? Taksijem dođu do Ministarstva unutrašnjih poslova odakle ih proslijede nama. Indikativno mi je da Albanija, prema informacijama UNHCR-a, ima beznačajan broj azilanata u smještaju u odnosu na Crnu Goru”.
Vlada je nedavno oformila koordinacioni tim, na čelu sa Šofrancem, sa predstavnicima svih institucija kojima je u djelokrugu rada i briga o raseljenicima ili azilantima.
“Potrebno je kroz poglavlje 24 donijeti i zakonske i podzakonska akta upodobljena sa direktivamna EU”, kaže sagovornik Portala Analitika, napominjući da je sistem zbrinjavanja azilanata jedan kompleksan posao koji iziskuje angažman više institucija, i to kroz uhodan i koordinisan rad, sa obučenim i kvalifikovanim kadrom.
Dakle, u sistemu zbrinjavanja su MUP, sa Kancelarijom za prijem zahtjeva za dobijanje azila i kancelarijom za žalbe onih koji su odbijeni. Potom, Uprava policije, Granična policija, te Ministarstvo rada i socijalnog staranja pod čijom je jurisdikcijom i Uprava za zbrinjavanje izbjeglica, pa UNHCR i njihov pravni centar, Evropska delegacija.
Šofranac se nada da će se u okviru sistema odgovornosti suzbiti neopravdano veliki broj azilanata u Crnoj Gori.
Na kraju, napominje da tražioci azila u Crnoj Gori nemaju nikakve veze sa crnogorskim državljanima koji ga traže u zemljama Evropske unije, te da nije u kontekstu najava o razmatranju ukidanja vizne liberalizacije za neke zemlje Zapadnog Balkana, među kojima je navedena i Crna Gora.
